Crna Gora i Kotor danas se nalaze pred ozbiljnim rizikom da ugroze ne samo svoj međunarodni kredibilitet, već i status Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora na Listi svjetske baštine UNESCO-a, saopštio je danas Opštinski odbor DPS Kotor.

Rok za dostavljanje tražene dokumentacije UNESCO-u je 1. februar, i taj rok nije iznenađenje – on je direktna posljedica višegodišnjeg nečinjenja i institucionalne neodgovornosti nadležnih organa.

Revizija Menadžment plana nije bila pitanje dobre volje, već zakonska obaveza, koja je morala biti ispunjena mnogo ranije. Podsjećamo da je Menadžment plan za Kotor usvojen 2011. godine od strane Vlade Crne Gore, i to čak tri godine prije nego što je isti dokument donijet za zaštićeno područje Hrvatske, koji je u tom periodu bio suočen sa realnom prijetnjom skidanja sa UNESCO liste upravo zbog kašnjenja u upravljanju.

Uprkos tome, danas imamo apsurdnu situaciju da deset godina nakon prvih ozbiljnih upozorenja i gotovo petnaest godina nakon usvajanja Menadžment plana, nadležne institucije nijesu u stanju da obezbijede ni njegovu blagovremenu reviziju, niti da ponude ozbiljan, dugoročan i održiv sistem upravljanja.

UNESCO je, nakon višegodišnjeg ignorisanja domaćih propisa i međunarodnih obaveza, bio prinuđen da formalno zatraži reviziju Menadžment plana, jasno ukazujući da je izostanak sistemskog upravljanja – jedan od ključnih razloga ugrožavanja izuzetne univerzalne vrijednosti Kotora.

Ovo neispunjavanje zakonskih obaveza godinama je neopravdano pravdano pandemijom COVID-19, iako su obaveze postojale i prije pandemije, a revizija nije sprovedena ni šest godina nakon njenog završetka.

Zakonom je jasno propisano da odgovornost za upravljanje zaštićenim područjem snosi Savjet za upravljanje Prirodnimi kulturno-istorijskim područjem Kotora, na čijem je čelu predsjednik Opštine Kotor, Vladimir Jokić. Zbog toga se nameće jednostavno, ali ključno pitanje: šta je Savjet radio u posljednjih deset godina?

Zašto zakonska obaveza revizije Menadžment plana nije ispunjena na vrijeme, čime bi se spriječila današnja neizvjesnost i zaštitio UNESCO status Kotora? Zašto je svjesnim nečinjenjem dovedena u pitanje međunarodna obaveza Crne Gore?

Posebno zabrinjava činjenica da je problem ozbiljno shvaćen tek kada je situacija postala alarmantna – u tzv. „posljednjem satu“. Rezultat takvog pristupa nije kvalitetno i održivo rješenje, već improvizovano, hibridno rješenje, koje ne predstavlja sistem upravljanja, već pokušaj kupovine vremena. To nije zaštita baštine, već potvrda dugogodišnje institucionalne nesposobnosti.

Dodatno obeshrabruje činjenica da ozbiljnije rješenje domaće institucije nijesu bile u stanju da izrade samostalno, već se za njegovu izradu danas traži pomoć iz Hrvatske. Time se šalje poruka da, uprkos decenijama iskustva i upozorenjima, nemamo ni kapacitet ni odgovornost da upravljamo jednim od najvrijednijih prostora Crne Gore.

Vrijedi podsjetiti da je elaborat za upis Kotora na UNESCO Listu 1979. godine urađen za svega nekoliko mjeseci, i to u vanrednim okolnostima nakon zemljotresa. Tada je, od strane malog broja stručnjaka sa jasnom vizijom, izrađena kompletna dokumentacija o graditeljskom i prirodnom nasljeđu, prevedena na francuski jezik, te je Kotor već u oktobru iste godine upisan ina Listu svjetske baštine u opasnosti i na Listu svjetske kulturne i prirodne baštine UNESCO-a. Zemljotres je bio u aprilu – a Kotor je u oktobru bio zaštićen.

Danas, decenijama kasnije, postavlja se pitanje: kakvu poruku šaljemo? Da nam nije dovoljno stalo? Da smo institucionalno nesposobni? Ili da odgovornost jednostavno niko ne želi da preuzme?

Vrijeme samohvale je odavno prošlo. Kotor danas plaća cijenu lošeg upravljanja, a deset godina nečinjenja rezultiralo je samo improvizovanim rješenjima. Politička i institucionalna odgovornost više se ne može izbjegavat, kaže se u saopštenju Opštinskog odbora DPS Kotor.