Još se prilikom preuređivanja Rive lošinjskih kapetana, koje je dovršeno 2006. godine – ne uzmemo li u obzir dosad neostvareno preuređenje poteza od Vele rive do Škverića, najnižeg dijela, gdje se proteklih dana u nekoliko navrata “izlijevalo” more – a kasnije i obale Priko, na suprotnoj strani luke, pojavila ideja o postavljanju spomen-obilježjima zaslužnim osobama iz lošinjske pomorsko-brodograditeljske povijesti, a kao mjesto za to određene su ukoso postavljene kamene ploče na vrhovima ormarića za struju i vodu duž rive.
Prvi dio projekta
Ideju je u međuvremenu razradio Klub pomoraca Lošinja, čiji je član dr. Julijano Sokolić, istraživač lošinjske povijesti i plodni autor članaka i knjiga iz tog područja, iskristalizirao 26 imena, pretežno iz XVIII. i XIX. stoljeća, za 26 ormarića, piše Novi list.
U nekoliko navrata održavani su radni sastanci Kluba pomoraca s gradskom upravom, lučkim vlastima, povremeno i predstavnicima gospodarstva, razgovaralo se o financiranju ostvarenja zamisli i izgledu spomen-obilježja, a ovih je dana ostvaren prvi dio projekta, kojemu je u međuvremenu pridružena i skulptura nadahnuta pasarom, barkom karakterističnom za Lošinj. Tako je na Škveriću, u “trokutu” između raskrižja Rive lošinjskih kapetana i Ulice lošinjskih brodograditelja, postavljen rad riječkog akademskog kipara Gorana Štimca, gotovo četiri metra visoka stilizirana pasara koja, pramcem usmjerenim na gore, kao da “izranja” iz tla. Načinjena je od kortenskog čelika, od kojega je i rad istog autora nedavno postavljen na rivi u Iki.
Ovo je mjesto odabrano jer je ondje kroz XIX. stoljeće radilo brodogradilište Siksta Katarinića, gdje je 1824. godine porinut prvi lošinjski brod duge plovidbe, drveni jedrenjak Primo Lussignano, a nakon zatvaranja tog brodogradilišta otvoreno je novo, obitelji Tarabocchia.
Početak niza
Na pet ormarića duž Rive lošinjskih kapetana postavljeni su reljefi posvećeni istaknutim pomorcima i brodograditeljima, također Štimčevi radovi, s tim da su, umjesto likovima, zaslužnici iz lošinjske pomorske povijesti predstavljeni reljefima brodova, ispod kojih su imena i prezimena, godine rođenja i smrti te nazivi brodova. Imena i prezimena osoba zapisana su onako kako su svojevremeno vođena u dokumentima, što znači da nema hrvatskih dijakritičkih znakova. Planirano je da ovo bude početak niza od 26 osoba, a u ovom kontingentu predstavljeni su Pietro Budinich (1745. – 1782.) i brod Santo Domenico, Giovanni Antonio Tarabochia (1804. – 1881.) i brod Imperatrice Elisabetta, Antonio Celestino Ivancich (1813. – 1893.) i brod Eolo, Aldebrando Petrina (1842. – 1906.) i brod Contessa Hilda te Callisto Cosulich (1847. – 1918.) i brod Oceania.
Prema podacima koje je dala gradska uprava Malog Lošinja, ukupna je vrijednost projekta 87,5 tisuća eura, od čega je iz proračuna EU-a predviđeno 65 tisuća eura, preko Lokalne akcijske grupe u ribarstvu Vela vrata, koja pokriva gradove i općine na području cresko-lošinjskog otočja i Liburnije.
Novopostavljena spomen-obilježja već su na meti “kritičkih oštrica” građana, a svečano predstavljanje planirano je za 9. studenoga, kada će Grad proslaviti svoj dan svečanom sjednicom Gradskog vijeća (sam Dan grada se posljednjih godina slavi 11. studenoga, na blagdan sv. Martina, prema vjerovanjima zaštitnika Malog Lošinja), navodi Novi list. Mali Lošinj ovime se prisjeća djelatnosti koje su ga svojedobno izdigle i od sela pretvorile u grad(ić), prije no što je u XX. i XXI. stoljeću to mjesto preuzeo turizam kao prevladavajuća gospodarska grana na otoku.
/Bojan Purić – Novi list/
