Hrani iz prirode koju dobijamo bez intervencije čovjeka posljednjih godina pridaje se sve veća pažnja, dijelom zbog egzotičnosti, ali i zbog dokazanih nutritivnih i ljekovitih vrijednosti.
Željko Starčević diplomirani arhelog, ali nadasve planinar i zaljubljenik u Orjen važi za vrsnog poznavaoca ove planine. Između ostalog i biljnih vrsta koje rastu na njoj i njihove upotrebe u kulinarstvu i pomoći pri liječenju nekih bolesti.
U ova doba predlaže da se proba mlado bukove lišće na salatu.
“Pravi je trenutak za degustaciju lišća najraširenijeg evropskog drveta, jer ako niste znali-mlado bukovo lišće je jestivo! Sakuplja se u prvim danima po listanju, ali kad izgubi one početne ljuskice od kojeg ga je već ubranog baš teško očistiti. Za ovu priliku napravio sam ga na salatu (a i ima boju i mekoću obične salate), miješanog sa žućenicom, kuvanim jajima i perima divljeg luka, a začinio solju, maslinovim uljem i sokom od limuna”, objašnjava Starčević. Mladi list je bogat vitaminom C.
Bukva cvate u aprilu i maju mjesecu s listanjem, a njen polod koji se takođe može koristiti u ishrani, dozrijeva u jesen iste godine. Plod bukve je žir ili orah, dva oraha nazivaju se bukvice i obavijena su kupulom. Zrela kupula, obrasla nježnim čekinjama, puca na 4 dijela, a u središtu se nalaze dvije bukvice, trokutastog presjeka, smeđe, glatke i jestive. Bukvica je po okusu slična lješnjaku. Starije bukvice su gorkog okusa zbog velike količine tanina. Bukvice se jedu sirove i oguljene, rijeđe ispečene kao kesteni. Ako se jednu sirovine u većim količinama, mogu izazvati mučnine i glavobolju, jer sadrži alkaloid fagin koji izaziva simptome slične pijanstvu pa korisnik može osjetiti glavobolju, mamurluk. Alkaloid fagin se razara na temperaturi od 100 stepeni tako da su pečene bukovice potpuno bezbjedna. Od njih se dobija i ulje. “Nije nepoznata ni njegova upotreba kao sirovina za dobijanje brašna, naravno sa drugim žitaricama”, konstatuje Starčević.
Bukva (latinski: Fagus) је rod listopadnog drveća koji sadrži oko deset vrsta. Prirodno stanište mu je Evropa, Azija i Sjeverna Amerika. Raste u Južnoj i Centralnoj Evropi. Traži duboka, svježa i bogata tla, do 2000 m nadmorske visine. Može da naraste do 50 m visine i do 2 m prečnika. Vijek bukve može biti od 100 – 120 godina. Bukva je najvitalnija šumska vrsta. Na planini Orjen bukve su najzastupljenije drveće , iako je ta planina najpoznatija po endemičnoj vrsti bora-munike.
Bukove šume na popisu Svjetske baštine UNESCO- a
Na popis Svjetske baštine UNESCO a prve su upisane “Iskonske bukove šume Karpata” upisane bukove šume Slovačke i Ukrajine (2007. godine). Proširenje je uslijedilo 2010. godine upisom njemačkih drevnih bukovih šuma dok je treće proširenje rezultat međunarodnog istraživačkog projekta koji je pokrenut 2012. godine pod vodstvom Austrije. Tokom projekta dobivena je lista od 126 područja značajnih iskonskih i drevnih bukovih šuma Evrope od kojih je 63 odabrano za nominaciju. To su područja u Albaniji, Austriji, Belgiji, Bugarskoj, Italiji, Rumunjskoj, Sloveniji, Španjolskoj, Ukrajini i Hrvatskoj (bukove šume na područjima NP Sjeverni Velebit i NP Paklenica).
Za naredno proširenje koj se planira za jul 2021. godine, svoje tentativne liste (Lista potencijalnih dobara) podnijele su Švajcarska, Poljska, Srbija u Crna Gora .
Zanimljivosti :
Riječi knjiga i bukvar potiču odriječi bukva
Stаri Sloveni i njihovi susjedi koristili su tаblice od bukove kore zа zаpisivаnje. Neke od tih tаblicа sаčuvаle su se u nаslаgаmа tresetа u sjevernoj Poljskoj. Lingvisti smаtrаju dа od nаzivа bukvа potiču riječi: bukvа slovo na ruskom jeziku, njemаčkа reč buch knjigа i nаšа riječ bukvаr. Na starom engleskom jeziku riječ za bukvu je „boc“, od koje je kasnije nastala riječ „book“ (knjiga). Na njemačkom jeziku bukva se kaže „buche“, a knjiga „buch“. Ova veza postoji i u mnogim drugim jezicima, dok je na našem jeziku to možda i najzanimljivija – za azbuku i abecedu još uvijek se koristi riječ „bukvica“, a udžbenik za jezik se zove „bukvar“.
Drvo koje „vidi, čuje i priča“
Jedno stogodišnje stablo bukve u Briselu opremljeno je uređajima koji mjere zvuk, količinu kiše, zagađenja i svjetlosti i te podatke slažu u rečenice koje se mogu pratiti na društvenim mrežama na Internetu, navodi se u nekim belgijskim medijima, www.talking-tree.com.
Ljubavne bukve
Dvije stoljetne bukve, odmah ispod Savine isposnice kraj Studenice, mještani su nazvali “Ljubavne bukve”. Spojene neraskidivim vezama opstaju već duže od veka. Ljubavni parovi obilaze ova stabla, mole se da njihova ljubav bude isto tako dugovječna i čvrsta, ostavljajući na granama zavezane razne belege poput muškog i ženskog veša.
Grom ne udara u bukvu
Prema nekim naučnim teorijama, na osnovu rasprostranjenosti bukve definiše se pradomovina Indoevropljana, a u njihovoj staroj tradiciji ona se javlja kao sveto drvo. Po drevnom predanju u bukvu ne udara grom, a to je sačuvano u poznatoj njemačkoj izreci „Weiche die Eiche, suche die Buche“. („Mani se hrasta, nađi bukvu.“)
/Slavica Kosić/
