U sumrak uoči blagdana Sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, brodarskih kompanija i korporacija, djece, zatvorenika… ali i državne tvrtke Plovput d.o.o., u zapuštenom je Hrvatskom pomorskom muzeju Split na zanemarenoj tvrđavi Gripe u Splitu svečano otvorena izložba „Više od svjetla i soli: 200 godina hrvatskih svjetionika“. Kako kažu, time je u organizaciji Plovputa d.o.o. i Hrvatskog pomorskog muzeja Split u Splitu započelo trodnevno obilježavanje 200-godišnjeg rođendana svjetionika na Savudriji i organizirane svjetioničarske službe na istočnoj obali Jadrana, piše portal Tris.
Na izložbi gdje se moglo vidjeti par maketa svjetionika, nekoliko isluženih alatki i naprava s jadranskih svjetionika, pokoji pano s fotografijama i tekstom, jedna stara svjetoničarska dolama… itd. našlo se mnogo svijeta, mahom zaposlenika Plovputa sa suprugama, te drugih nacionalnih i lokalnih in-breada, kako bi se moglo reći na engleskom jeziku. Dakako, pristigli su i umirovljeni zanesenjaci, istinski zaljubljenici u pomorstvo, more i pomorsku baštinu, no od njih su se mogli čuti uglavnom ožalošćeni komentari aktualne političko-pomorske situacije u zemlji i svijetu.
Nekima od njih se, moglo se čuti, ne sviđa ni nastavak stremljenja tvrtke Plovput, a koja bi trebala pošteno i pametno skrbiti o jadranskim lanternama, da sve te drevne spomenike pretvore u zimmer-frei servis za imućnije dokone turiste. Naime prije nekoliko dana je čelna glava Plovputa, Mate Perišić, direktor, istaknuo ‘važnost obnove i komercijalizacije svjetionika, odnosno njihovo stavljanje u turističku funkciju’.
Ali – svih svjetionika (!).
Argument za iznajmljivanje lanterni: izloženi su posolici
– Dosta svjetionika je devastirano. Ulaganje u te spomenike nulte kategorije je dosta skupo. Međutim kroz ovi projekt ja vidim da ima izuzetno zainteresiranih… znači da bi ih mogli sve plasirati, do jednoga… kroz ovi projekt svjetionici u najam kroz turizam. Naš zahtjev je da nam Vlada odobri da svjetionike možemo dati u koncesiju trećim osobama. To bi nam omogućilo da možemo na legalan način s njima gospodariti i davati ih u zakup jer turizam na njima cvijeta. Svjetionici imaju svoju budućnost. Pod našom kontrolom je 46 svjetionika. Dosta ih je devastirano, a ulaganja u spomenike izuzetno su velika. Kroz ovaj projekt vidimo da ima zainteresiranih ulagača i da bi ih sve mogli plasirati u turizam. Naravno, sve bi se to odvijalo pod našim nadzorom, odnosno, mi radimo projekt obnove kojeg mora odobriti Zavod za zaštitu spomenika i radovi se odvijaju pod nadzorom naših inženjera – kazao je Perišić.
I tzv. struka, barem jedan njezin manji dio, je isto mišljenja kako bi tzv. jadranske bisere koje je onomad mahom sagradila autrougarska vlast sve do jednoga sada trebalo komercijalizirati, odnosno dati na uporabu ‘trećim osobama’ (čitaj: politički podobnim koncesionarima). Kao stručan argument za nesmiljenu turistifkaciju baštine je Danka Radić, ravnateljica Hrvatskog pomorskog muzeja Split, navela kako su svjetionici predaleko, te na njih loše utječe morska sol.
– Održavanje svjetionika je preskupo. Nalaze se na nepristupačnim mjestima, izloženi su posolici, zaštićeni su spomenici kulture i novac koji se dobije od njihovog iznajmljivanja može se uložiti u njihovu obnovu. Ako spomenik ne živi, on se urušava i propada, a ovdje se ne radi o prodaji nego o davanju u najam – objasnila je, kako prenosi Dalmatinski portal.
Svjetioničari – animatori turista i mjenjači posteljine
Od 65 svjetionika izgrađenih na Jadranu ostalo ih je samo 48, kažu. O njih čak 46 skrbi Plovput, a želja im je svim tim kamenim svjetlima‘srediti papire’ i dati ih pod dvadesetogodišnje koncesije, kako planiraju lumeni.
Valja napomenuti kako se na nekim hrvatskim svjetionicima već neko vrijeme motaju turisti, te kako, u naravi, takva praksa nije novost i u nekim slučajevima i ne mora biti loša. Osim ako ih, kao u slučaju nekih dosad ‘uređenih’ lanterni, ne urede s PVC stolarijom i nelijepim namještajem, a svjetioničare pretvore u animatore gostiju i mjenjače posteljine.
Je li doista nužno da svjetioničarske vlasti, zasigurno u dosluhu s državnim vlastima, baš sva ‘kamena svjetla’, pretvore u odmarališta?
Je li moguće da se naša država ne može s kompetencijom i odgovornošću brinuti baš ni o čemu. Zapušteno je školstvo, zanemareno zdravstvo, prirodni resursi se nesmiljeno i nepametno eksploatiraju, ne vodi se dovoljna briga o vodama, o šumama, o zbrinjavanju smeća, o poljoprivredi…
Manje svjetla i soli – u glavi
Kao i lanterne, i austrougarske pruge su razvaljene, kolodvori pusti. Jedini domet državnih i lokalnih domoljubnih vlasti, izuzev tjeranja stanovništva u inozemstvo, u posljednjih nekoliko desetljeća je cijeđenje države i zajedničke imovine, privatiziranje, koncesioniranje, davanje na 20, 50, 100-godišnje upravljanje glavnine države naftnim kompanijama… plaža, priobalnog zemljišta, pomorskog dobra, oranica, šumskih predjela…
Eto, sada su na red došli i svjetionici. I na njih pada mrak posredne ili neposredne državne rasprodaje svega što vrijedi.
Nije im pomogla ni činjenica da su daleko od Banskih dvora.
Prigodna izložba se zgodno zove ‘Više od svjetla i soli‘.
No svjetla je sve manje.
A i soli u glavi je sve manje.
