Crnogorski građani godišnje prosječno konzumiraju šest kilograma ribe, što Crnu Goru stavlja na začelje mediteranskih zemalja po potrošnji ribe. U Španiji, Portugalu ili Italiji je ta brojka od 60 do 40 kilograma. Nema podataka koliko turisti biraju riblji meni, no da to nije često upućuje podatak da prosječan turista dnevno na hranu i piće potroši oko 30 eura.
Na pjacama se uglavnom prodaje riba iz uzgajališta. Lignje i kozice koštaju 12 eura, grdoba 15, list rumbač i gambori 25. Prodavac Banjo koji je na budvanskoj pijaci skoro četvrt vijeka, za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je riba kraljica primorske trpeze:
“Prije par decenija se znalo prodati 150 do 200 gajbi ribe i to do podne. Danas je to nemoguće, ima puno novih ribarnica i uvozne ribe”.
Kamenice čija je cijena 2,5 eura za komad, čuvaju se na ledu.
Mještani uglavnom kupuju ribu na rivi, gdje predveče pristaje ribarska koča sa dnevnim ulovom. Stranci uglavnom fotografišu ribe, usput nauče kako prepoznati frešku, a dobiju i savjet kako je pripremiti.
Dugogodišnji ribar Tiho Fabris kaže za RSE da je u moru manje ribe nego prije, a da najveći dio ulova unaprijed otkupe restorani. Na njihovim menijima su rižota i riblje salate oko 15 eura, lignje na žaru 18, a hobotnica oko 20 eura. Cijena ribe prve kategorije “ide” od 50 eura po kilogramu pa naviše, zavisno od vrste.
Među specijalitetima su i jastozi, koji se u mogu odabrati iz restoranskih akvarijuma. Kilogram se prodaje od 150 eura, i više.
Turisti koji biraju morske specijalitete obično su gurmani i razumiju se u ribu i morske plodove, ali ima i onih koji kažu da im je najvažnije da riba nema kosti, kaže s osmjehom jedan od ugostitelja iz budvanskog Starog grada. Dodaje da je mnogima putokaz ka dobrom zalogaju – informacija gdje jedu mještani.
Danijel iz Španije, koji živi u Dubaiju, kaže da tokom odmora svakog dana on i prijateljica jedu ribu. Dolaze u mali restoran sa samo tri stola, i obično naručuju specijalitet kuće za dvije osobe: kilogram ribe od filea, gambora, lignji, rižota, mariniranih i slanih inćuna i dalmatinskog variva. Smatra da pedesetak eura za takvo zadovoljstvo nije skupo: “Ne žalim da platim za kvalitetnu ribu i volim jednostavna, tradicionalna jela”.
Onima “plićeg džepa” jeftinija riblja jela nude ekspres restorani. Ribar Tiho Fabris kaže da je važno da riba bude dostupna svim turistima, jer je mediteranska hrana dio kulture i tradicije crnogorskog juga.
“Ne mora to biti skupi zubatac, dovoljan je fišek srdela da turista ponese ukus i miris juga”, kaže Fabris.
Prošle godine je u Crnoj Gori izlovljeno 670 tona ribe, a uzgojeno 120 tona (orade i brancina), i oko 260 tona školjki – mušlji i kamenica. Prema podacima iz 2022, godišnja domaća ribarska proizvodnja je između 10 i 12 miliona eura, no to je ispod potreba tokom turističke sezone.
/Jasna Vukićević/
