Ako krenete u večernji obilazak Bokokotorskog zaliva, preko Perasta, Kotora, pa sve do Prčanja i Stoliva, uvijek vas prati svjetlo sa crkvice sv. Ilije u Gornjem Stolivu. Ono kao da svjedoči da se tu nekada živjelo u vjeri i podsjeća na pravi put njenog očuvanja kroz vrijeme.
Sveti Ilija, čiji se praznik svetkuje 20. jula, bio je prorok, zaštitnik od oluje, groma i vatre i trajni simbol borbe protiv bezbožnosti, pomoćnik u nevolji, uzor postojane molitve. Beskompromisno i odlučno se suprotstavio paganskim kultovima i svojim djelovanjem, molitvom i čudesnim djelima sve činio da pokaže veličinu jedinog i pravog Boga. Vjerovalo se da sam Gospod progovara na usta svog proroka čiji se glas javlja kao grom iz vedra neba. Čak i kada se osjećao usamljenim i razočaranim u svojoj misiji, buntovno dižući glas, Bog ga je uvijek krijepio i uzdizao u vjeri. Uznesen je na nebo „u ognjenim kolima s ognjenim konjima“. Ovaj svetitelj zauzima veoma važno mjesto uopšte, u hrišćanskom, jevrejskom i muslimanskom predanju.
Čini se da sveti Ilija nije slučajno zaštitnik žitelja Donjeg i Gornjeg Stoliva. On kao da ih opominje da svojim riječima, životom i djelima, svjedoče o pravim vrijednostima koje se tradicionalno baštine u ovom kraju, pa makar se ponekad osjećali usamljeni i neshvaćeni.[quote_box_right]Svako od prisutnih je uživao u prekrasnom pogledu na Perast i njegov zaliv, sa ovog mjesta koje se nalazi “negdje između neba i zemlje”, kako je to rekao don Ćorić[/quote_box_right]
Dok su se brojni vjernici, hodočasnici i prijatelji Gornjeg Stoliva penjali uređenom, kamenitom stazom kroz kestenovu šumu, oglasila su se zvona sa crkve, pozivajući na svetu misu koju je i ove godine držao don Ivo Ćorić. Raduje činjenica da su pojedini mještani počeli da obnavljaju svoje stare porodične kuće, iako se sav materijal još prevozi na magarcu. Pored zadovoljstva za osvojenu visinu, svako od prisutnih je uživao u prekrasnom pogledu na Perast i njegov zaliv, sa ovog mjesta koje se nalazi “negdje između neba i zemlje”, kako je to rekao don Ćorić.
Gornji Stoliv je staro naselje, nastalo u XIV stoljeću i nalazi se na poluostrvu koje čini planina Vrmac, na nadmorskoj visini od 240 m. U Beču je verifikovan kao zasebna opština 1767.god. i zaveden u arhivske knjige.
U vrijeme kada je Venecija vladala Bokom selo je brojalo oko 1200 stanovnika, imalo je četiri prodavnice, dva mlina za ulje i četiri pekare za kruh. Svojevremeno, svaki momak da bi stekao pravo da se oženi, morao je da zasadi stotinu maslina. Crkva Sv. Ilije dominira naseljem i nije poznato kada je sagrađena. Prema natpisu nad ulazom,dograđena je 1556. godine, dok je zvonik podignut 1833. godine. Posebnu vrijednost predstavljaju tri oltarske slike Josipa Tominca.
