Sutkinja Privrednog suda Marija Adžić odbila je prigovor tivatskog Vodovoda i kanalizacije (VIK) i potvrdila rješenje javnog izvršitelja Ivana Petrovića o prinudnoj naplati 918,8 hiljada eura u korist njemačke kompanije Ludwig Pfeiffer Hoch and Tiefbau (LPHT), saopšteno je iz suda.
Petrović je rješenje o izvršenju donio na osnovu odluke Arbitražnog suda pri Međunarodnoj trgovinskoj komori, od čega se na glavni dug odnosi 832.655,68 eura, na troškove arbitraže 78.117 eura, izvršenja 3.040 eura, te za nagradu izvršitelju 5.000 eura. Ova njemačka kompanija je od kraja 2011. do kraja 2014. godine bila angažovana na izgradnji druge faze gradskog kanalizacionog sistema i vodovodne infrastrukture u Tivtu ukupne vrijednosti 9,5 miliona eura. Dio radova finansirala je Opština sa skoro četiri miliona, 5,38 miliona je obezbijeđeno iz kredita, dok je njemačka KfW banka donirala 156.000 eura.
Vijesti su ranije objavile da su zbog kašnjenja i primjedbi na kvalitet, Opština Tivat, odnosno VIK imali sporove, imajući u vidu da su iz lokalne uprave odbijali da plate posljednju fakturu. Ipak, to je Njemcima isplaćeno sredinom 2020. godine dok je na čelu grada bio DPS-ov Siniša Kusovac, jer su sa LPHT potpisali sporazum, na osnovu kog je plaćeno 830.000 eura.
U odluci suda se navodi da VIK nije dokazao postojanje nijednog od razloga za prigovor koji bi sprečavao sprovođenja izvršenja, zbog čega ga je sud odbio kao neosnovan. Za VIK je bilo sporno što prethodno nije sproveden postupak priznanja strane odluke, ali je sud bio saglasan sa stavom izvršitelja da je riječ o domaćoj arbitražnoj odluci.
– Stranom arbitražnom odlukom smatra odluka koja nije donijeta u Crnoj Gori, kao i odluka donijeta u Crnoj Gori pri čijem donošenju je primijenjeno pravo strane države, što u konkretnom nije slučaj – stoji u odluci sutkinje Adžić.
Navedeno je da je ova odluka donijeta u Crnoj Gori i u skladu sa domaćim propisima, što su stranke i ugovorile. Sud je odbacio i prigovor u vezis činjenicom da je kompanija LPHT u stečaju, ukazujući da postoji lična uprava koja podrazumijeva njihovo pravo da upravljaju i raspolažu stečajnom masom pod nadzorom povjerenika.
U dijelu prigovora o zastarjelosti potraživanja i navoda VIK da nijesu imali nikakv propust tokom realizacije projekta te da je LPHT njima dužan, ali da to nije mogao da naplati zbog propusta drugi lica, sutkinja je ukazala da se ne može upuštati u ispitivanje, jer bi se tako stavili u položaj višeg suda, te da nemaju mogućnost kontrole arbitražnog postupka ni kvaliteta odlučivanja. Sud nije cijenio ni navode VIK-a u vezi s iznosom potraživanja za koji tvrde da nema utemeljenja, jer su naknadno dostavljeni odštetni zahtjevi zbog kašnjenja u izvođenju radova, ukazujući da se u izvršnom postupku ne mogu prebijati međusobna potraživanja.
