Crna Gora, 32 godine od ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica, nije skupila hrabrost da kazni počinioce, oda počast žrtvama, proglasi dan sjećanja i podigne spomenik, poručeno je sa memorijalnog skupa u Herceg Novom.
Skup su, ispred stanice policije u tom gradu, organizovali Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za mirovno i žensko obrazovanje ANIMA.
U zajedničkom saopštenju tih nevladinih organizacija (NVO) navodi se da su memorijalnim skupom, u prisustvu porodice jedne od žrtava zločina, zvaničnika iz Vlade, predstavnika Islamske zajednice, nevladinih organizacija, predstavnika političkih partija, medija i građana, obilježili godišnjicu nekažnjenog ratnog zločina deportacije.
“I ova je godišnjica nažalost dočekana bez ponovnog otvaranja krivične istrage, bez spomenika i bez dana sjećanja na žrtve”, navodi se u saopštenju.
Bojana Malović iz HRA kazala je da je Crna Gora izbjeglice poslala u smrt, a, kako je navela, već 32 godine nije u stanju da skupi hrabrost da kazni počinioce, da oda počast žrtvama, proglasi dan sjećanja i da im podigne spomenik.
“Želim da vjerujem da naša država može bolje i više i da uskoro dolazi vrijeme kada će njene vlasti preuzeti organizaciju ovakvih važnih komemoracija, bez da ih na to primoravaju Ujedinjene nacije (UN), ili bilo ko drugi”, kazala je Malović.
Izvršna direktorica CGO Daliborka Uljarević kazala je da nema dilema oko toga da nije moguća funkcionalna vladavina prava dok ratni zločini, poput deportacije, ostaju bez utvrđenog kompletnog činjeničnog stanja i odgovornosti.
„Osim razočarenja odnosom nadležnih institucija prema ovom ratnom zločinu, mi u civilnom sektoru smo razočareni i prijedlogom nekih političkih struktura da se jedna ulica u Glavnom gradu nazove po čovjeku koji je nalagodavac ovog zločina i nadamo se da to neće dobiti konačno odobrenje nadležnog Ministarstva, jer bi to bila nepojmiva uvreda ovih žrtava, ali i znak da se država Crna Gora stoji uz zločince umjesto uz žrtve”, kazala je Uljarević.
Koordinatorka Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA Ervina Dabižinović kazala je da je činjenica jedna, a to je, kako je navela, da su iz Herceg Novog odvedeni civili.
„I da smo mi kao Crna Gora, na nacionalnom i lokalnom nivou, svakako bili za taj zločin”, rekla je Dabižinović.
Sin stradalog Osmana Bajrovića, Alen Bajrović, kazao je da je njegovog oca crnogorska policija zarobila u njihovoj porodičnoj kući u Bijeloj.
„Maja 1992. godine dvojica uniformisanih policajaca zarobila su mog oca i iz zagrljaja mene i moje sestre odveli u zgradu policije ispred koje se mi danas nalazimo. Od tada mu se gubi svaki trag. Za mene je ovo jedan veliki logor i stratište moga oca”, kazao je Bajrović.
On je istakao da država ništa nije uradila kako bi žrtvama rekla kako, kada i ko je ubio njegovog oca i gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci.
“Smatram da su posmrtni ostaci moga oca i ostalih ljudi možda danas u temeljima ove zgrade, a to zasnivam na tome što mi država nikada nije zvanično rekla gdje ga ubila i kako i ko ga ubio”, kazao je Bajrović, dodajući da je ogorčen jer ne zna ni ko je njegovog oca zarobio u porodičnoj kući.
Aleksandar Saša Zeković, u ime nestranačke Građanske inicijative “21. maj”, poručio je da nedostatak spomenika produžava traume bolne prošlosti koja pripada svima jednako.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković kazao je da je jedini grijeh ljudi koji su deportovani bio to što su bili ljudska bića i što su vjerovali u ljude.
“Možda i to što su zadnju mrvu nade polagali u veliko srce ovog grada koji je vjekovima bio utočište i mirna luka mnogim znaninim i neznanim velikanima i sasvim običnim ljudima”, kazao je Bjeković.
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović istakla je da nije lako suočiti se sa ratnim zločinima, “pogotovo onima povezanim sa vašim gradom ili sugrađanima”.
“Žao mi je zbog svih žrtava. Slava svim žrtvama, i hvala im što nisu odabrali pušku, nego su odlučili da pobjegnu od rata i potraže utočište na slobodnoj i bezbjednoj teritoriji”, kazala je Vujović.
Ona je dodala da je dužnost da se o tom zločinu priča, “da se sa njim suočimo i da učimo buduće generacije šta se ovdje desilo”.
Predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća Mirsad Rastoder pozvao je velike umjetnike koji su Herceg Novom dali dušu i uzdigli ga na grad u koji se rado dolazi, da pomognu Novljanima da pronađu tanku liniju između dobra i zla i pronađu snagu da se u njihovom gradu nađe spomenik za civilne žrtve deportacije.
“Najmanje što možemo učiniti jeste da ustanovimo dan sjećanja, da podignemo spomenik, da državni organi urade to što treba, da ovu istragu, optužbu i odgovornost personaliziju, da se u udžbenicima nađu osnovni podaci o ratnim zločinima, da nam djeca ne izlaze slijepa”, rekao je Rastoder.
Advokat porodica žrtava Velija Murić poručio je da je zločin deportacija mračna mrlja u crnogorskoj istoriji.
“Sjećanje na žrtve nas podsjeća na važnost borbe za ljudska prava i pravdu”, kazao je Murić.
Kako je dodao, ne smije se zaboraviti da je zaborav najveći neprijatelj pravde.
“Naša je dužnost da se prisjećamo i da učimo buduće generacije o ovim događajima. Samo kroz sjećanje i priznanje istine možemo osigurati da se ovakvi zločini nikada više ne ponove”, rekao je Murić.
Potpredsjednik Bošnjačke stranke Damir Gutić kazao je da je taj ratni zločin mrlja na obrazu Crne Gore.
Prema njegovim riječima, skandalozno je da je 66 ljudi odvedeno.
“Zna se da je samo 12 preživjelo torturu i da se za 54 građanina ne zna šta se desilo, a da država Crna Gora nije ništa uradila po tom pitanju. To jeste teška mrlja na obrazu Crne Gore i svi mi kao društvo moramo sve učiniti da se to popravi”, kazao je Gutić.
Predsjednik Građanskog pokreta URA u Herceg Novom Nikola Radman kazao je da se pravda ne može preskakati.
“To su oni osnovni razlozi zbog kojih smo prisiljeni da se godinama okupljamo ovdje i da se borimo da donesemo vrlo jednostavnu odluku da se na ovom mjestu jednog zločina postavi spomen obilježlje”, rekao je Radman.
Pomoćnik sekretara za prostorno planiranje i izgradnju u Opštini Herceg Novi Aleksandar Božović, koji se na skupu obratio u svojstvu građanina, kazao je da se već 32 godine ubija istina.
“Istina je da postoje nalogodavci, a vremenom nestaju. I Crna Gora je imala gospodare rata. Najveći gospodar rata nije živ, on je bio predsjednik države. Ali je živ premijer tadašnji, dugogodošnji. Živ je i tadašnji ministar unutrašnjih poslova. Mi njihova imena ne spominjemo”, rekao je Božović.
Kako je kazao, nezvanična i građanska Crna Gora, već 20 godina odaje počast žrtvama ratnog zločina.
“I ove godine ne dopuštamo da se žrtve ovog ratnog zločina zaborave, zahtijevamo utvrđivanje krivične odgovornosti i dostojan memorijal za žrtve”, poručio je Božović.
U saopštenju se podsjeća da je crnogorska policija u maju i junu 1992. godine, nezakonito uhapsila najmanje 66 Muslimana iz Bosne i Hercegovine, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH, a zatim ih isporučila njima neprijateljskoj vojsci Srpske Republike na teritoriju BiH, koja je najveći broj njih likvidirala.
Samo dvanaestoro je uspjelo da preživi izručenje u koncentracione logore.
