Satelitske snimke pokazale su 13 kilometara dug ruski konvoj koji se kreće prema Donbasu, gdje se gomilaju snage za odlučujuću bitku rata u Ukrajini. Svaki dan otkrivaju se nove masovne grobnice, koje ostaju nakon ruskog povlačenja sa sjevera zemlje. Danas austrijski kancelar putuje u Moskvu. Bit će to prvi europski čelnik koji će se sastati s Putinom od početka otvorene ruske invazije na Ukrajinu.
Nema većih pomaka na ukrajinskim bojištima. Kao da se obje strane naoružavaju, pregrupiraju i spremaju za odlučnu bitku na istoku zemlje. Jer gotovo svi otvoreno priznaju – tamo će biti nova bitka, ona koja i potvrđuju strane obavještajne agencije, pa su razumljive i očekivane noćne poruke ukrajinskog predsjednika u kojima hrabri sve Ukrajince.
– Najavili su Rusi bitku na istoku, a mi im poručujemo: možete slati još više raketa nego dosad, možete bacati najteže bombe iz aviona, ali ni to vam neće pomoći. Mi smo spremni za borbu, organizirani smo i imamo dovoljno oružja, rekao je ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenski.
U odmetnutoj pokrajini Donbas, proruski separatisti naoružani do zuba. Odavno je silna vojna tehnika stigla iz Rusije, godinama traju borbe, ali pomaka na bojišnici dosad nije bilo. Mislili su pobunjenici da će izravnim uplitanjem ruske vojske biti brzo ostvaren njihov cilj odnosno san o samostalnosti.
– Očekivao sam veće i brže vojne uspjehe. Nekako sve to ide jako sporo i uz velike žrtve. Ukrajinci su sve bolje organizirani i imaju dobro naoružanje. NATO ih trenira, to se vidi na terenu, poručio je proruski separatist Vladislav Usovič.
Nakon prošlotjednog masakra na željezničkoj stanici u Kramatorsku, smanjen je broj ukrajinskih izbjeglica koje žele napustiti istok zemlje. Ulice grada Slovanskog dramatično prazne, oni koji su otišli ne vraćaju se, a oni koji su ostali odlučili su biti u skloništima.
– Prije raketnog napada na Kramatorsk, na ovoj stanici dnevno je gotovo tri tisuće ljudi odlazilo vlakovima na sigurniji zapad zemlje. Sad je sve drugačije, dali zbog straha, ili zbog drugih načina evakuacija, ova postaja je gotovo pa pusta, istaknuo je pripadnik ukrajinske teritorijalne obrane Dmitro.
Okolica grada Harkiva prepuna je poljoprivrednih imanja. Na jedno od njih, nakon što su ruske vojne snage protjerane vratili su vlasnici. Pred njima je proljetna sjetva, no sve se čini kako će biti vrlo skromna, jer nema dovoljno ni sjemena niti nafte za strojeve.
– Bilo je to strašno. Rusi su nas stalno gađali granatama, nismo mogli nikuda pobjeći. I onda su pogodili glavnu gospodarsku zgradu. Na tavanu je bilo sijeno, koje se je zapalilo, pa se vatra proširila na donji dio, gdje je stoka živa izgorjela. Sada krećemo sve ispočetka, naglasila je vlasnica farme Lubova Zlobina.
U mjestu Buča, koje je postalo prekretnica u ovom ratu, nakon otkrića ruskih zločina nad nevinim civilima, život se polako – koliko je to moguće uopće – normalizira. Najveća snaga svih mještana njihov je vjerski vođa.
– Naša crkva, u odnosu na brojne druge, nije tako jako oštećena. Istina je, gađali su je Rusi iz tenkova, ali osim uništenih vrata i prozora, crkva nije u tako lošem stanju, rekao je paroh Andrij Golovin.
Pa je zato postala mjesto gdje se Bučani okupljaju i izmjenjuju informacije o nestalima bližnjima koje ukrajinski forenzičari i dalje traže po skrivenim stratištima.
