„Evo još jedan hrvatski paradoks. Zemlja s više od 150 hiljada nezaposlenih na burzi ima manjak od 15 tisuća čistača i čistačica“, uvodnim riječima najavio je RTL-ov voditelj Tomislav Jelinčić emisiju „Potraga“ u kojoj je tema bila odlazak čistača i čistačica u inozemstvo u potrazi za boljim uvjetima.
Činjenica je kako veliki broj čistačica napušta Hrvatsku te se zapošljava u ostalim zapadnoeuropskim zemljama gdje rade i za dvostruko veću plaću. Ta djelatnost je trenutno najtraženija u Hrvatskoj. Prema nekim procjenama, ove sezone će ih na Jadranu nedostajati preko 15 tisuća, a u Zagrebu njihov manjak primjećuju tijekom cijele godine.
Josip Željko Đurinek, vlasnik servisa za čišćenje, naglasio je: “Servis ovog trenutka ima 28 djelatnika, a još ih nedostaje. Posla definitivno ima na tržištu i moglo bi se još sigurno desetak djelatnika uposliti.“
Iako se čistačice Marta Budimir, Ines Jurić i Fahreta Nuhanović slažu kako rad u Hrvatskoj ima svojih prednosti, ističu kako rad u inozemstvu podrazumijeva daleko veće plaće.
„Činjenica je da zemlje u našem okruženju od Austrije pa na dalje, Austrija je možda najbliža po tom pitanju, nude daleko veće plaće. U Austriji sobarice mogu zaraditi recimo 900 eura. Plus smještaj, plus prehrana“, istaknuo je Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga. Nadodaje kako nikad nije bila ovakva situacija. Manjak radne snage, a prvenstveno sobarica i čistačica, Hrvatsku je doveo do povećanja uvozne kvote radnika. No, Andrić kaže kako nam ni to neće spasiti sezonu.
„Tu se pojavljuje i problem što smo mi računali da ćemo tu radnu snagu naći u zemljama bivše Jugoslavije, prvenstveno Bosni i Hercegovini, pa onda Makedoniji, dijelom Srbiji, međutim i ti ljudi su shvatili da im je bolje otići u Austriju, Njemačku, Irsku… Kad već odlaze od kuće bolje im je tako nego doći u Hrvatsku. Tako da evo sve to je dovelo do toga da mi stvarno u ovoj sezoni imamo veliki problem“, zaključuje Andrić.
Na web stranicama na kojima se oglašavaju poslovi, ali i na stranicama Burze rada, najviše je oglasa upravo za čistačice. Poslodavci koji se oglašavaju za sezonske poslove često ne nude hranu, a neki čak ni prijave. Ako i ponude prijavu, onda se podrazumijeva da će sniziti visinu plaće. Radno vrijeme je uglavnom klizno, kao i slobodni dani. U hotelima, kampovima i većim kompanijama je situacija nešto drugačija. Često se nudi barem jedan obrok i jedan slobodan dan u tjednu, kao i plaćeni smještaj, no zato su i plaće manje, a posla je više.
„Većina tih jadnih žena radi za tri tisuće kuna. I na kraju su izrabljivane za nikakvu plaću. I činjenica je da i ti pojedinci i privatnici koji ih zapošljavaju, zapošljavaju ih na ugovore na mjesec dana, s tim ih ucjene, bilo što da prigovori drugi mjesec neće dobiti plaću“, ističe Andrić.
S druge strane, čistačica Fahreta Nuhanović je izjavila kako ne misli ići na sezonu. Kaže kako je njena plaća manja od one koju dobiju sezonci, ali je barem sigurna. Iako mnogi vlasnici agencija i servisa za čišćenje tvrde kako nude početne plaće od barem četiri tisuće kuna, ali da ne mogu naći radnike. „Pa u biti mislim da ljudi općenito ne žele raditi, definitivno ima posla ovdje na tržištu, ali ja mislim da je općenito napravljena neka fama da je vani nešto bolje“, objasnio je vlasnik agencije Josip Željko Đurinek.
Eduard Andrić smatra kako bi povećanje plaća i sigurnost radnog mjesta uvelike poboljšali cijelu situaciju. „Problem je što naša porezna politika u odnosu na ovu djelatnost turizam i ugostiteljstvo ne može biti konkurentna s tim zemljama koje smo spominjali u okruženju, a naši političari ne shvaćaju da je jedini izlaz iz ove situacije, koja je donijela egzodus naših mladih ljudi, ali i onih srednje dobi iz Hrvatske, u povećanju plaća i sigurnosti radnog mjesta“, ističe.
„U Zagrebu sam radila na nekim mjestima za 35 kuna po satu, na nekim 40, a ovdje je ipak velika razlika. Ovdje dobijem 15 eura po satu“, izjavila je Goja Šantek, čistačica koja trenutno radi u njemačkom Münchenu.
„Dobro, u dijelu prijašnjih godina bili su krivi poslodavci. Mi smo imali situaciju kad se smanjio PDV pa poslodavci, suprotno očekivanom, nisu digli plaće zaposlenima. Međutim, sad su oni dovedeni u poziciju da moraju dignuti plaće. To im je jedino rješenje i sad su krivi i oni i država koja ne shvaća da im mora otvoriti prostor da bi mogli dignuti plaće“, naglasio je Andrić.
I što taj nedostatak sezonskog osoblja znači za stalno zaposlene radnike? „A što to znači, to znači da će oni koji su stalno zaposleni i koji imaju iskustvo preuzeti, kao i u ovim prošlim godinama, to breme odrađivanja sezone na svoja leđa i jednostavno će ti ljudi na kraju sezone biti izrabljivani do kraja“, zaključio je Andrić.
Ako se nešto ne promijeni u hrvatskom zakonodavstvu, ovakvu situaciju bi mogli imati i iduće godine, ako ne i goru.
