Uz izložbu “Propitivanje preobrazbe” akademskog vajara Janka Petrovića iz Zagreba
Ciklus od 16 malih skulptura u mesingu pod nazivom “Propitivanje preobrazbe” akademskog vajara Janka Petrovića iz Zagreba privukao je ljubitelje kiparstva u Kotoru svojom savršenom jednostavnošću, blistavim sjajem zaobljenih formi, kao i duhovitošću naziva, koji inspirišu i tjeraju posmatrača na razmišljanje. Skulpture nisu rezultat samo autorovog karaktera i njegovih stanja, raspoloženja – osim što su univerzalne, one su i odrazi njegovog razmišljanja u odnosu prema drugim ljudima- kako ih on vidi, kako ih drugi vide, odnosno, koliko nekoga poznaješ i znaš, a koliko to neko drugi percipira na neki drugi način. “Nije svako onakav kakav se vidi izvana”- to je osnovna misao stvaraoca ovih skulptura.
-Ovo je moja prva izložba van Hrvatske i prva u Crnoj Gori i to u Kotoru, baš sam zadovoljan time, sve je to “sličan zrak”, kaže umjetnik, koji je na otvaranje izložbe u Gradskoj galeriji Kotora došao zajedno sa troipogodišnjim sinom Otom i suprugom Petrom.
Kroz “bubolike skulpture” prikazane u različitim fazama metamorfoze, stilizovane i pojednostavljene do savršenstva, sa perfektno preciznim razgranatim rezovima, koji se jasno iscrtavaju kao reflektujući odraz na licu posmatrača, Janko je progovorio i o ljudskom karakteru i to kroz naslove: ”Sva sam si lijepa”, “Sramežljiva”,, “Ponosna”, “Crn sam ali i zlatan”, “Tajnovita”, “Izgubljen sam”,”Siguran u sebe”, “U meni praznina”, “Kakav si-ovakav si”, “Čuvam ti tajnu”, “Ti si u meni”, “Ljutim se do asimetričnosti”, “Titram od sreće”, kao i duhoviti – “Puko sam”…Ali, ti nazivi su samo “tačke verbalnog uobličavanja djela” u završnoj fazi procesa njhove izrade.
-Kako se od samog završetka studija bavim promatranjem prirode, animalnih oblika – insekata, tu sam našao inspiraciju koju tjeram do nekih granica moje mašte. Te “bube” su izvađene iz prirode, no ne bave se naracijom i ne bave se nabrajanjem nekakvih detalja, što je zapravo u prirodi, već se fokus daje na formi. To je ono što se meni jako sviđa u tim malim oblicima, nekakva čistoća i čvrstoća njihova- to je ono što me jako zanima i taj njihov “tihi svijet”, u kome su marginalizirane, tako male, a u ljudima bude neku nesigurnost i plašljivost, a zapravo su jako fascinantne.
Nazivi su nastali spontano, zbog toga što se bavim tom dualnošću osjećaja i spajanjem ljudskih emocija sa formom. Tako sam u svakoj formi našao nešto kako se ja osjećam ili kako drugi ljudi misle da se ja osjećam i obrnuto, to su predrasude o ljudima, bilo da je riječ o nutrini ili vanjštini. Tako su i ljudi puni predrasuda prema kukcima, ne znajući njihov život, način funkcioniranja, ne dozvoljavaju nekakvo bolje upoznavanje– tako sam se i ja malo poigrao sa tim imenima skulptura, objašnjava Petrović za Boka news. Nije se bavio kukcima na naučnoj bazi, više ga je inspirisala njihova forma, pri čemu je tražio poveznicu – neko “zarobljavanje” čovjekovih emocija unutar tih malih formi i predrasuda.
Naizgled rađene u dva sloja, skulpture su kompletno izlivene u mesingu, koji je tretirao na drugačiji način, te se čini da su “bube” spolja “zlatne” (mesingani lim), a unutra su “crne”(patinirane). Visoka poliranost površine doprinosi i njihovoj estetskoj vrijednosti. Dualnost je ono što je za stvaraoca ovih skulptura najzanimljivije – dualnost u smislu hrapavo-glatko, vezano za teksturu, s tim da je u ovom ciklusu ubacio i grafizam kao nekakav ornament, koji dolazi do izražaja u “krilastim elementima”.
-Proces izrade u mesingu jer jako zahtjevan, skulpture se promišljaju i modeliraju u ateljeu, a nakon toga idu u ljevaonicu, pa se jedan dio izlijeva, drugi dio se kompjuterski obrađuje i izrezuje, kad je riječ o “pločastim materijalima”, sve se spaja i zahtijeva još dodatnu obradu, puno brušenja i poliranja, tako da je proces “vrlo mukotrpan”, ali je zadovoljstvo za mene kao stvaraoca. Ovaj proces ne dozvoljava nekakvo “preskakanje” i slobodu kao u nekim drugim materijalima, glini i sl, kaže Janko.
Izložba u Kotoru je bila prilika da se sretne sa rodbinom- sestričnom i njenim suprugom iz Podgorice, kod kojih su Janko njegova (tada buduća) supruga prije desetak godina biciklima došli iz Zagreba. Sada se u Kotoru predstavlja kao umjetnik-izlagač, a u međuvremenu je postao i roditelj.
Umjetnost za gust, pedagogija za egzistenciju
Samo od umjetnosti je jako teško živjeti, ali je lakše ako se uz to bavite pedagogijom, tako i Petrović predaje u Školi primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, čime obezbjeđuje egzistenciju porodici.
-Život od umjetnosti zahtijeva puno odricanja puno angažmana, bez početnog rezultata, a ja sam “preraspršena osoba” što se toga tiče, ali sreća je da je kiparstvo uvijek tu, ajmo reći prvo, ali ne po egzistenciji, kaže Petrović.
Poziv za dodir
“Sugestivni govor Petrovićeve male plastike, što apelira na taktilni doživljaj, na opip, na haptičko istraživanje, poziva da skulpturu obujmimo dlanovima i osjetimo njezine dijametralno različite teksture, onu grubu, hrapavu i izbrazdanu i onu savršeno glatku. . Slično funkcioniraju drugi artefakti u svijetu kiparstva maloga formata – taktili, koji nastaju na transmedijalnoj razmeđi između male plastike i medalje – koje, kako kaže Bogdan Mesinger, prepuštamo `vidu dlana` ”, zapisao je povodom ove izložbe Daniel Zec.
/Tekst i foto: M.D.P. – Boka News/
