13.9 C
Kotor

Slušaj online radio

Vodimo vas kroz istorijsku i kulturnu baštinu od Bogdašića do Tripovića sa grupom “60+”

Pješačka tura podno Vrmca sa tivatske strane prilika je da se upoznaju lijepi običaji starosjedelaca i divna ruralna i sakralna arhitektura



Na području Bogdašića, Kavča i Mrčevca od davnina se poštuje dobri hrišćanski običaj prilikom sahrana, a o tome svjedoče mnogi starosjedioci i njihovi potomci. Neki od njih su imali priliku da proteklog vikenda, u okviru grupe “60+”, hodajući stazama šumovitog Vrmca, zajedno sa prijateljima/cama iz Kotora i Tivta, duž 13-ak kilometara obiđu mjesta svog djetinjstva i prijsjete se tih običaja i lijepih trenutaka po kojima pamte svoje roditelje, bake, đedove. Te humane vrijednosti ugrađene vaspitanjem odmalena oni pronose i danas kao zrele ličnosti kroz svoj život. Oni koji su se prvi put našli na ovoj stazi, uživali su u otkrivanju sve te ljepote prirodnog i ruralnog ambijenta i pomalo zaboravljenog načina življenja.

Prva na planinarskoj ruti od raskrsnice poviše crkve Sv. Ivana u Kavču, našla se ljupka crkva Uzvišenja svetoga Križa, ušuškana u šumici sa pogledom na Tivatski zaliv.

-Kad neko od pravoslavnih umre, križ mu u povorci nosi mještanin katolik, isto tako, kad katolik umre, neko od pravoslavnih komšija mu nosi križ. Prije je sprovod polazio od kuće do groblja i to pješke, ali nisam sigurna da li je to i dalje zadržano, jer se danas do ispred crkve dolazi kolima. Kad bi prolazio sprovod zatvarale bi se škure, nije smio niko ispred kuće da bude, iz poštovanja prema pokojniku. Sjećam se toga kao dijete, priča Dijana Matković Francesković, koja je rođena u Gradiošnici (majka iz Kavča, pravoslavna, tata iz Mrčevca, katolik).

Crkva Uzvišenja sv. Križa

– Crkva sv. Križa u Kavču jedina je na ovom području gdje su se sahranjivanli i katolici i pravoslavci, sve do 1849. godine, kada je napravljena crkva Sv. Petke, gdje je formirano novo groblje za pravoslavne, objasnio je vodič Slobodan Drašković, koji je uz pomoć prijatelja Vanje Danilovića osmislio ovu turu.

Ruševna kapelica poviše crkve Sv. Petke, sa svojim gotičkim elementima, reljefom iznad ulaza, porodičnim grbom i natpisom iz 1676. godine, uklesanim u kamen  pored ulaza, sa  “kamenim šapama” ugrađenim u bočnim zidovima, bila je prijatno iznenađenje i otkriće za mnoge. Pripadala je porodici Rico (Riko), po kojoj je, kažu mještani, cijeli ovaj posjed nazvan Ricostan (Rikostan). Pored nje su i ostaci nekadašnje škole, a u blizini su i stare kuće koje svjedoče o seoskom životu.

Putokaz ka crkvama – Zaleđe – Vrmac

-Ti gotički elementi su vjerovatno skinuti sa neke od palata poslije velikog zemljotresa 1667. godine. Kapelica je pripadala porodici Rico. Grb koji se nalazi na pročelju kapelle nema svoju repliku u Pomorskom muzeju u Kotoru, ali se nalazi isto tako u antreu Kuće Bjeladinovića na Pjaci od oružja. Samo na ova dva mjesta ga ima. Izgleda da ovo mjesto nije zaštićeno kao spomenik kulture, jer bi inače bio postavljen znak, a bilo bi I sanirano. Ta popravka ne bi koštala puno, kaže Slobodan Drašković.

Na Kuku

Punktovi za odmor, razgledanje i uživanje u pogledu na suncem obasjanu zalivsku panoramu, poslije crkve Sv. Križa i crkve Sv. Petke, bila je crkva Sv. Ane, pozicija ispod crkve Sv.Vrača u Gornjim Bogdašićima, zatim i crkve Sv. Ane i Sv. Antuna u Peanima. Na stijeni nazvanoj Kuk između Pasiglava i G.Bogdašića učesnicima ture ostao je u pamćenju prelijep odmor uz marendu i pogled na Lovćen ka istoku i na Orjen ka zapadu. Tu im se pridružilo i jedan mali pas, koje je družinu pratilo sve do Tripovića i Tivta. Svi su se “pozdravili” i slikali sa magarcem koji se divno uklopio u seoski ambijent u Peanima.

Iako nije tako zamišljena, ispalo je da je tura “hodočasnička”, s obzirom da se ide od crkve do crkve.

-Moglo bi se reći i da je hodočasnička tura, u smislu da je to hod kroz našu bližu i dalju istorijsku, kulturnu i sociološku baštinu, kaže Drašković i dodaje da je ime Kavač nepravedno došlo na loš glas, te da “vjerovatno nijedan starosjedjelac nije tome pridonio”.

Zbraćeni braća i sestre

-Veoma me razveselio jedan članak iz Dubrovačkih novina od 8. maja 1898. godine o divnom suživotu katolika i pravoslavaca u Kavču. Evo vam samo jedne rečenice iz tog članka: “Srce nam se u grudima od miline topilo, gledajući zbraćenu braću dviju vjera. Nek i na dalje budu ko i doslije, ostalima na ugled, a sebi na čast!”, podijelio je svoje utiske Drašković.

/M.D.P./

Najčitanije