Dokumentarne fotografije Dalibora Ševaljevića vjerodostojni su prikazi grada Tivta u prvom talasu korona virusa. Postavku, naslovljenu ,,Moj grad u doba korone“, otvorio je u petak u KIC-u – Podgorica, fotograf Stevo Vasiljević.
Ševaljević je za objasnio da je njegova želja bila da na neki način zamrzne trenutak i vjerodostojno prikaže informaciju ovog našeg vremena.
– Ovo je onaj prvi talas korona virusa kada još nijesmo znali šta nas čeka. Fotografije su nastale u trenutku kada se nije znalo kuda ide ova priča i šta će biti ishod. Mada, ni sada ne znamo tačno, ali želio sam da to što vjerodostojnije fotografišem, odnosno, zabilježim i napravim vremensku kapsulu koja kad god da se u budućnosti otvori može da donese pravu informaciju tog vremena – istakao je Ševaljević.
Opisujući sam proces rada, Ševaljević je kazao da su fotografije nastajale tako što je šetao gradom promišljajući šta bi mogao da fotografiše.
– Opština Tivat mi je pomogla da realizujem ovaj projekat u smislu da sam dobio sve neophodne dozvole da prisustvujem određenim događajima jer je tada bio totalni lokdaun u Tivtu. To je bilo interesantno jer sam imao slobodu da budem baš tamo gdje nije bio niko drugi osim mene – istakao je Ševaljević.
Kaže da ne može da izdvoji jednu fotografiju kao najupečatljiviju, ali može osjećaj koji je imao dok je fotografisao.
– To je da su ljudi bili zajedno, svi smo izgledali kao jedna velika porodica, pomogali smo se i bar na kratko, razlike su stale. Tada je bilo straha među ljudima i to nas je sve ujednilo. Kada je lokdaun ljudi se okreću sebi. U nama su svi odgovori na pitanja koja postavljamo – bila ona filozofska ili egzistencijalna. U suštini, period koji čovjek provede sam sa sobom uvijek je produktivan jer se desi neka nova ideja, inspiracija – kazao je Ševaljević, dodajući da bi volio da ljudi posmatrajući ove fotografije shvate koliko je situacija ozbiljna.
Otvarajući izložbu, Vasiljević je kazao da dokumentarna fotogarafija uvijek priča o društvenim promjenama.
– Društvene promjene mogu biti raznih vrsta, a pandemija definitivno jeste jedna vrsta društvene promjene. Jako je vrijedno imati dokument o tome. U čitavoj priči najvažnija je namjera autora Ševaljevića. To je potreba za izrazom i to je ono što je kod ove izožbe najvrjednije. Onog momenta kada si osjetio potrebu da u svom gradu u kojem čitavog života živiš uradiš nešto ovako, nešto te ponukalo na to. Nisi se rastračao po čitavoj Crnoj Gori i slikao kovid već si se fokusirao na svoj grad i te fotografije su intimne. Nijesi ove fotografije napravio sa ciljem da nešto postignu, napravio si ih jer si imao potrebu za tim – kazao je Vasiljević.
