Zadarski arheolozi pronašli su u podmorju između otočića Ričula u Pašmanskom kanalu i Turnja obilje raznovrsnih arheoloških svjedočanstava iz srednjega brončanog doba, a među njima i mnogobrojne koštice maslina stare oko 3500 godina koje govore o, zasad, najstarijem maslinarstvu na području hrvatskoga Jadrana.
Kada je u pitanju područje sjeverne Dalmacije, malo se znalo o razdoblju srednjega brončanog doba, sve dok prije nekoliko godina arheolozi nisu počeli podvodna istraživanja.
Dobro očuvani organski materijal zarobljen u debelim morskim kulturnim naslagama omogućio im je analizu i donio podatke koje tek iznimno rijetko mogu dobiti na kopnenim lokalitetima, čime se obogatila spoznaja o životu predliburnskih zajednica koje su na tome području živjele do prije približno tri tisućljeća.
Zbog toga djelatnici Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru tu provode sustavna istraživanja, i to zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva kulture, Općine Sveti Filip i Jakov te logističkoj podršci Alana Mandića iz Turnja.
Trenutačno je pod vodstvom doc. dr. sc. Mate Ilkića u tijeku peta podvodna arheološka kampanja, u kojoj su još njegov zamjenik doc. dr. sc. Mate Parica, izv. prof. dr. sc. Dario Vujević i studentica arheologije Vinka Milišić. U ovoj istraživačkoj fazi sudjeluju i doc. dr. sc. Martina Čelhar te voditeljica Arheološke zbirke Odjela za arheologiju Filipa Jurković Pešić.
One uz pomoć Petre Govorčin, Aleksandre Matura, Filipa Vukresa i Antonele Klobučar obavljaju probna iskopavanja na Ričulu kako bi se utvrdila moguća kulturna povezanost kopnenog dijela otočića s lokalitetom u njegovu podmorju.
U istraženim sondama “suhi” dio arheološke ekipe otkrio je brojne ulomke prapovijesne keramike te pravocrtnu konstrukciju od pločastoga kamena, možda ostatke nekakve stare ograde, dok je ronilački dio ekipe usmjerio istraživanja na morsko dno gdje leže arheološki ostaci debljega zida, rekao je Ilkić.
“Njegovo vanjsko i unutarnje lice sagrađeno je od krupnog amorfnoga kamenja, a unutar te konstrukcije je i podosta drveta. To su vrlo vjerojatno ostaci zaštitnog bedema koji je štitio brončanodobno naselje od moguće opasnosti s kopna”, kaže Ilkić.
Pronađena je i prapovijesna keramika te alat od glačanoga kamena, a unutar prapovijesnoga kulturnog sloja, datiranog radiokarbonskom analizom drvenih pilona u srednje brončano doba, otkrivene su mnogobrojne koštice maslina, starih oko 3500 godina.
“Još na početku istraživanja prije nekoliko godina u podmorju Ričula nađena je jedna koštica, ali ona nije bila dovoljna za analizu. Naime, potrebno ih je barem 40, a sad ih je pronađeno nekoliko stotina”, objašnjava Ilkić.
Koštice će, dodaje, poslati vrsnom poznavatelju maslinarstva prof. dr. sc. Đaniju Benčiću sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, kako bi se skeniranjem utvrdila sorta, koja možda još uvijek postoji u sjevernoj Dalmaciji.
Osim maslinovih, otkrivene su i koštice koje, kako se čini, pripadaju višnjama, kaže Ilkić te dodaje da su se pripadnici predliburnske zajednice dobro i raznovrsno hranili.
“Nije im nedostajalo mesa, na što upućuju pronalasci mnogobrojnih kostiju različitih domaćih životinja, goveda, koza i ovaca, a sudeći po žrvnjevima za mljevenje žitarica, imali su i kruha”, zaključuje Parica.
Smještaj zajednice uz more ukazuje na to da su dio prehrane dobivali i iz toga golemoga plavetnila. A u njemu su sada djelatnici Odjela za arheologiju sa zadarskog Sveučilišta otkrili i bioarheološke tragove koji govore o, zasad, najstarijem maslinarstvu na području hrvatskoga Jadrana.
