Zbog sve lošije situacije u kojoj je trenutno oko 150 hiljada članova posada teretnih i putničkih brodova širom svijeta bukvalno zarobljeno na tim plovilima jer se ne mogu vratiti kući zbog raznih restriktivnihmjera koje države svijeta primjenjuju u spriječavanju širenja koronavirusa, na globalnom nivou je juče pokrenuta peticija kojom se traži da se pomorcima obezbjedi adekvatan tretman od nacionalnih, ali međunarodnih organizacija.
“Budući da trenutna situacija, u kojoj su pomorci zbog koronavirusa primorani ostati na brodovima ili su trenutno kod kuće zbog nemogućnosti dogovora o zamjenama posade, dovodi do ozbiljno ugrožene sigurnosti međunarodnog brodarstva, a takođe i radi obezbjeđenja neprekidnosti globalnog lanaca snabdijevanja, insistira se na tome da države članice Međunarodne pomorske organizacije (IMO) i Međunarodne organizacije rada (ILO) preduzmu sledeće mjere:
- Proglase pomorce i ostalo osoblje angažirano u pomorskom poslu kao “ključne radnike”
- Osiguraju slobodan pristup i kretanje pomorcima na brodove i s njih, kao i osobama zaposlenim u brodskim aktivnostima
- Omoguće dovoljan broj letova u vezi s ukrcajem i repatrijacijom pomorskog osoblja i kretanjem stručnjaka za pomorski saobraćaj
- Međunarodna pomorska organizacija IMO i države članice Međunarodne organizacije rada ILO trebaju razviti i provesti jedinstveni pojednostavljeni plan za realizaciju gore navedenih mjera što je prije moguće
- Ne podvrgavaju pomorce obveznom karantini prilikom iskrcavanja s brodova gdje je moguće brzo napraviti COVID-19 testove i gdje su rezultati ispitivanja negativni”
-piše u peticiji koja je na potpis dostupna na posebmno otvorenom sajtu “Pomorci su bitni” www.seafarersmater.com .
Računa se da na trgovačkim brodovima širom svijeta “hljeb sa devet kora” zarađuje oko 1,7 miliona ljudi. Bez tih pomoraca koji upravljaju sa preko 50.000 brodova koji čine svjetsku trgovačku flotu i koji godišnje prevezu preko 90 odsto svih roba koje cirkulišu svijetom, globalna ekonomija bi potpuno stala i dožvjela kolaps. Države širom svijeta nisu zatvorile svoje granice za robu koju im dovoze ti brodovi jer bi time same sebe “ugušile”, ali jesu za pomorce-ljude koji tim brodovima upravljaju. Stoga je sve više pomoraca koji zbog toga, na brodu ostaju znatno duše od uobičajenih ugovora po kojima provode uzmeđu 4 i 9 mjeseci godišnje u navigaciji. Posebno loša situacija je sa tzv. bijelim osobljem sa kruzing brodova koji su već više od dva mjeseca van upotrebe zbog koronavirusa, a kompanijama to osoblje nije nužno da održava brod za vrijeme kada je on u raspremi i van upotrebe.
Zbog toga su hiljade konobara, kuvara, frizera, ugostitelja, zabavljača i drugih koji su kao “bijelo osoblje” članovi posade kruzera, praktično dobili otkaze, ali se ne mogu vratiti kućama, već mjesecima kao svojevrsni nevoljni zavorenici, čekaju na repatrijaciju u sve gorim uslovima na blokiranim brodovima. Jedan broj takvih pomoraca iz Crne Gore koji rade za američku kompaniju “Royal Caribbean Cruise International” su se već obratili ovdašnjim medijima tražeći pomoć državnih vlasti Crne Gore da ih repatrira sa kruzera blokiranih u vodama SAD, a slična je situacija i sa još nekoliko stotina njihovih kolega iz susjednih država – Hrvatske, BiH i Srbije koji takođe protestuju na brodovima “Royal Caribbean-a”
