Otvaranju renovirane ribarnice na pijaci u Herceg Novom ispriječio se izgled fasade, a izgledu fasade spomenik Mirku Komnenoviću, čuvenom načelniku grada u doba Kraljevine Jugoslavije. Ta lokacija jedan je od predloga stručnog žirija koji je svoje glasove za idejno rešenje spomenika dao akademskom vajaru Zoranu Ivanoviću.
Prodavci i ribari negoduju, jer pola godine čekaju na prostor, koji Komunalno – stambeno preduzeće renovira, a za to vrijeme rade u vrlo neuslovnoj prostoriji.
Neđeljko Radomirović, ribar i prodavac, kaže da se zlopate i prodavci i kupci.
– Radimo u krajnje neuslovnoj minijaturnoj prostoriji. Nemamo klima uređaje. Unutra je temperatura 40 stepeni. Riba nam se kvari i ono što ne prodamo prinuđeni smo da bacimo. Pola godine čekamo da se ribarnica završi. Svakog petanestog u mjesecu obećavaju da će je otvoriti. Tako je bilo i ovog mjeseca, a kad će taj 15. i koje godine, ne znamo. Odugovlače, iako su mogli da završe posao. Stavljene su pločice, razvučena struja, postavljene klime, kupljena je oprema, nove rashladne komore, vitrine. Ne znam šta čekaju, izbore ili nešto drugo, ogorčen je Radomirović.
Ističe da su kupci malobrojni. Stranaca nema i samo neko od starijih mještana dođe na pijacu po ribu.
– Prostor se mora staviti u funkciju što prije, jer je najvažnije da se riba ne kvari i da zadržimo to malo kupaca što imamo. Ribu koju ne prodam moram da vratim kući. Nemamo ni prostor za čišćenje ribe, a mušterije traže da se očisti. Nije problem ni cijena ribe, smanjićemo je, na primjer, ako kupe dva kilograma ribe koja košta tri eura prodaćemo je za dva eura, dogovorićemo se. Nema ribe koju nemamo u ponudi,ali džaba kad nema novca i nema mušterija… Na tezgama su girice, sardele, skuše, cipoli, kokoti, barbuni, luceâŚSve zalud, jer hoteli i restorani gotovo da ne rade, pa se ni njima ne može prodati. Ove godine ni jednom restoranu nisam prodao gram ribe, objasnio je Radomirović.
On je jedan od četiri prodavca ribe na pijaci. Oni zbog cjelokupne situacije s prostorom, ali i zbog smanjenog obima posla uslovljenog epidemijom virusom korona, nisu u obavezi da plaćaju zakup.
– Mi ne bježimo od plaćanja zakupa samo da dobijemo nove prostorije i da možemo raditi. Zakup je bio 30 eura po mjestu, odnosno po stolu, a na jedan sto može stati šest gajbi. Meni su potrebna dva stola, pa sam plaćao i 400 eura mjesečno. Cijena nije bitna, samo da imamo uslove, poručio je Radomirović.
Komunalno – stambeno preduzeće gazduje pijacom, a Mladen Rostović, pomoćnik izvršnog direktora tog preduzeća kaže da je 95 odsto radova na ribarnici završeno.
– Nabavljena je kompletna oprema koja treba da se instalira. Svi građevinski i instalaterski radovi su završeni. Sada je ribarnica u fazi čišćenja i preostaje da se narednih dana postavi oprema. Ne možemo da uradimo fasadu ribarnice, jer ne znamo da li će to ostati pijaca ili će biti trg sa spomenikom Mirku Komnenoviću, našem dobrotvoru, zadužbinaru. Za izbor lokacije nije bilo javne rasprave. Sada je Komunalno preduzeće u problemu, jer ne znamo kako da se odredimo prema fasadi, koja mora biti ambijentalno uređena, ako tu bude spomenik. Ako ostane pijaca kao dosad, imamo pripremljen materijal da fasadu završimo, objasnio je Rostović.
Poručio je da će se potruditi da ribarnica što prije bude otvorena.
Otvaranju renovirane ribarnice na pijaci u Herceg Novom ispriječio se izgled fasade, a izgledu fasade spomenik Mirku Komnenoviću, čuvenom načelniku grada u doba Kraljevine Jugoslavije. Ta lokacija jedan je od predloga stručnog žirija koji je svoje glasove za idejno rešenje spomenika dao akademskom vajaru Zoranu Ivanoviću.
Prodavci i ribari negoduju, jer pola godine čekaju na prostor, koji Komunalno – stambeno preduzeće renovira, a za to vrijeme rade u vrlo neuslovnoj prostoriji.
Neđeljko Radomirović, ribar i prodavac, kaže da se zlopate i prodavci i kupci.
– Radimo u krajnje neuslovnoj minijaturnoj prostoriji. Nemamo klima uređaje. Unutra je temperatura 40 stepeni. Riba nam se kvari i ono što ne prodamo prinuđeni smo da bacimo. Pola godine čekamo da se ribarnica završi. Svakog petanestog u mjesecu obećavaju da će je otvoriti. Tako je bilo i ovog mjeseca, a kad će taj 15. i koje godine, ne znamo. Odugovlače, iako su mogli da završe posao. Stavljene su pločice, razvučena struja, postavljene klime, kupljena je oprema, nove rashladne komore, vitrine. Ne znam šta čekaju, izbore ili nešto drugo, ogorčen je Radomirović.
Ističe da su kupci malobrojni. Stranaca nema i samo neko od starijih mještana dođe na pijacu po ribu.
– Prostor se mora staviti u funkciju što prije, jer je najvažnije da se riba ne kvari i da zadržimo to malo kupaca što imamo. Ribu koju ne prodam moram da vratim kući. Nemamo ni prostor za čišćenje ribe, a mušterije traže da se očisti. Nije problem ni cijena ribe, smanjićemo je, na primjer, ako kupe dva kilograma ribe koja košta tri eura prodaćemo je za dva eura, dogovorićemo se. Nema ribe koju nemamo u ponudi,ali džaba kad nema novca i nema mušterija… Na tezgama su girice, sardele, skuše, cipoli, kokoti, barbuni, luceâŚSve zalud, jer hoteli i restorani gotovo da ne rade, pa se ni njima ne može prodati. Ove godine ni jednom restoranu nisam prodao gram ribe, objasnio je Radomirović.
On je jedan od četiri prodavca ribe na pijaci. Oni zbog cjelokupne situacije s prostorom, ali i zbog smanjenog obima posla uslovljenog epidemijom virusom korona, nisu u obavezi da plaćaju zakup.
– Mi ne bježimo od plaćanja zakupa samo da dobijemo nove prostorije i da možemo raditi. Zakup je bio 30 eura po mjestu, odnosno po stolu, a na jedan sto može stati šest gajbi. Meni su potrebna dva stola, pa sam plaćao i 400 eura mjesečno. Cijena nije bitna, samo da imamo uslove, poručio je Radomirović.
Komunalno – stambeno preduzeće gazduje pijacom, a Mladen Rostović, pomoćnik izvršnog direktora tog preduzeća kaže da je 95 odsto radova na ribarnici završeno.
– Nabavljena je kompletna oprema koja treba da se instalira. Svi građevinski i instalaterski radovi su završeni. Sada je ribarnica u fazi čišćenja i preostaje da se narednih dana postavi oprema. Ne možemo da uradimo fasadu ribarnice, jer ne znamo da li će to ostati pijaca ili će biti trg sa spomenikom Mirku Komnenoviću, našem dobrotvoru, zadužbinaru. Za izbor lokacije nije bilo javne rasprave. Sada je Komunalno preduzeće u problemu, jer ne znamo kako da se odredimo prema fasadi, koja mora biti ambijentalno uređena, ako tu bude spomenik. Ako ostane pijaca kao dosad, imamo pripremljen materijal da fasadu završimo, objasnio je Rostović.
Poručio je da će se potruditi da ribarnica što prije bude otvorena.
Spomeniku nije mjesto na pijaci
Rostović smatra da spomeniku Mirku Komnenoviću nije mjesto na pijaci.
– Taj čovjek to nije zaslužio. Ima mnogo boljih lokacija. Predložio bih da spomenik Mirku Komnenoviću bude na centralnom trgu ispred Opštine. Ipak je on bio predsjednik opštine, svu imovinu je ostavio našoj opštini, a sa tog centralnog trga bi mogao da vidi svoju kuću, koja je danas muzej, kazao je Rostović.
Dodao je da bi postavljanje spomenika na pijaci, poremetilo njen rad, te da on i ne želi da zamisli kako bi jedan spomenik uglednom Novljaninu izgledao okružen štandovima za prodaju voća i povrća.
/K.M./
