U “ilegali sam”, povučena u svoj atelje, ali stalno radim”, kaže slikarka Anita Šimić. Kistom na platnu vodi lični dnevnik u kome, na originalan način bilježi i promišlja o čovjeku, životnim vrijednostima , događajima i svijetu u kome živimo. Istoričar umjetnosti Bogdan Musović ističe da u njenom djelu linija putuje bjelinom, a prolazi kroz predjele obojene mašte. Istovremeno dnevnik i poruka.
Anitine slike svijet boje ružičasto i optimistično, ali kada se pogledaju podrobnije one otkrivaju ozbiljne svakodnevne teme, notu bunta i angažovanosti…ta dva čitanja umjetnica harmonizuje lakoćom, prozračnošću, svedenošću i pozitivnom energijom
“Te boje i dvosmislenost se pojavljuju kao kamuflaže ozbiljnih situacija. To je način da zbilju prikažem na vedriji način, a kada se zađe u druge slojeve onda se “čitaju” ozbiljnije priče”, objašnjava slikarka.
Smatra da je zadatak umjetnika da nosi poruku koja treba nešto da pokrene.
“Umjetnik svijet može učiniti, ako ne boljim, onda ljepšim. Mi nosimo emociju, neku poruku koja treba da pokrene. Ako iz djela potekne nešto tako, to je već uspjeh. Nije to optimizam, umjetnost je jednostavno takva, nekad više, nekad manje lijepa, ali se mora dešavati”, kaže Anita.
Ističe da jako voli crtež kao formu i da su to, uslovno, predlošci za slike mada ih možda i neće uraditi . “Pokušavam da na njima što manje radim da bi impuls, onaj prvotni, bio sačuvan”.
I crteži su kao i Anitine slike upečatljiva obojena poruka ali i zabilješka koju nam autorka često ostavlja na margini – kao putokaz
“Na platnima su neka moja razmišljanja, ono što je u meni, univerzalna žena, zapisi, kratke forme. Zato su iščišćene. Slikam ženu, koju sam nazvala Barbi. To je djevojka , majka, kćerka i prijateljica koja priča priče koje su okrenute čovjeku kao pojedincu”, objašnjava umjetnica.
Samostalnu izložbu Anite Šimić naslovljenu “Barbi” publika je vidjela prije četiri godine u galeriji Sju Rajder – od tada njene slike svake godine su u postavci Hercegnovske likovne scene koju ona posebno voli.
Zamjera sebi što više ne izlaže. “Nije tu nešto značajno promijenio period korona virusa, ovo je samo slijed događaja. Za sve treba pravi momenat, ne dešava se ništa slučajno, barem ne u ovoj oblasti. Moram poraditi na tome prvo ja, a potom i da se dogode neki preduslovi”.
Ako bude organizovana Hercegnovska likovna scena ( zavisiće od epidemiološke situacije) biće to prilika da još jednom vidimo Anitino poigravanje temama i likovnim elementima, ali i njene “komentare” na svijet i zbilju koju živimo.
Anita Šimić rodjena je 1975, godine u Kotoru. Fakultet likovnih umjetnosti i postiplomske studije završila je na Cetinju 2004. godine u klasi profesora Rajka Todorovića. Izlagala je na mnogim kolektivnim, a imala je i pet samostalnih izložbi.
