Jedan od najznačajnijih sačuvanih objekata srednjevjekovne arhitekture u Tivtu, palata Verona, zaštićeni spomenik kulture u najvećoj mjeri reprezentuje način života i kulturu življenja srednjovjekovnih plemićkih porodica iz Kotora koje su imale svoja imanja na obalama Tivatskog zaliva.
Kao spomenik mediteranske kulture palata svjedoči o jednom vremenu, ali već decenijama je u izuzetno zapuštenom stanju i sve slabije odolijeva zubu vremena.
Palata Verona se nalazi između rta Župa i Bonića, uz samu morsku obalu decenijama većim dijelom napuštena, odražava bitna svojstva gotičko-renesansnog vremena u kome je nastala.
Palata je prvobitno pripadala kotorskoj plemićkoj porodici Bizanti od koje je, zajedno sa svim posjedima porodice Bizanti u Tivtu, oko 1760. godine otkupio kapetan Anton Andrijin Verona iz Prčanja.
Zidana je kamenom u nijansama sivkasto-zelene boje. Centralno postavljeni portal gotičkog prelomljenog luka zamijenjen je vjerovatno poslije 1760. godine novim baroknim portalom. Lučni dio portala kasnije je zazidan i zamijenjen arhitravnim rješenjem sa upotrebom ravnog neprofilisanog kamenog bloka za nadvratnik. Gotičke karakteristike dvorišnog portala središnjeg dijela zgrade, na strani prema ograđenom vrtu, sačuvale su se i danas bez većih promjena.
Palata sa ograđenim prostranim vrtom, mandraćima, gumnom i bunarima, danas sa veoma osiromašena svojom prvobitnom arhitekturom, u najvećoj mjeri reprezentuje mediteranski način života i kulturu stanovanja.
Samo zaštiti kao spomenik kulture na papiru i ostaviti ga u iščekivanju onog što će se dogoditi nije dovoljno od države za ovakvo arhitektonsko nasljeđe …
* Tivatski brevijar – “Palata Verona zaštićeni spomenik kulture” dio je projekta “Tivatski brevijar” koji je finasirala kroz NVO sektor Opština Tivat
