Spoj planinarske staze Herceg Novi – Kameno – pl.dom “Za Vratlom” sa starim putem za Trebinje već nekoliko dana je “ukrašen” iskipovanim građevinskim otpadom. Neko je zaključio da će najmanje napora vremena i novca uložiti ako ostatke keramičkih pločica, ukrasnog kamena, ambalaže od ljepila i slično, istovari na (od vegetacije proćišćeni) dio ispod kolskog puta.
To što je to jasno obilježena planinarska staza, zavedena u republički popis staza, očito ga u ovoj namjeri nije moglo omesti. A i zašto bi kad je i onako kipovanje šuta van zvanično određenog mjesta zabranjeno, bila tu staza ili ne? Ovo je samo jedan u čitavom nizu svakojakih incidenata koji se učestalo dešavaju na planinarskim stazama, pogotovo onima u blizini kolskih saobraćajnica.
U najnovijem slučaju ne radi se o nekoj velikoj količini otpada, ali zabrinjavajuća je lakoća odluke i osionost onoga koji sebi dopušta za pravo da se svog otpada otarasi na ovakav način, ne birajući, tačnije, birajući mjesto, ali samo po gore navedenom principu: najmanje napora + najmanje vremena = najveća ušteda. Slika iskipovanog šuta na stazi svakako je nešto što treba svima nama da zasmeta, pa ne želimo posebno isticati čuvenu rečenicu: “šta će za ovo reći stranci”, jer ako prašinu metemo pod tepih samo zato da nam je gosti ne vide, nećemo daleko stići – ugušiće nas, šta god gosti mislili o nama! Vjerujemo da je komunalna policija koja je bila na terenu poslala nalog komunalcima, kao što takođe vjerujemo da će oni, isto kao i prošlog ljeta kada smo sličnu sliku zatekli na parkingu motela “Borići”, zaista opet odgovorno očistiti deponovani materijal, ali očito kao društvo negdje u startu griješimo.
Saniramo posljedice, uzroci ostaju. Ne želimo držati lekcije, to i nije naš posao, ali dozvolite da bar budemo nezadovoljni dosadašnjom praksom. Volonterski održavamo desetine i desetine kilometara staza, od istorijskih pješačkih puteva do najzabitijh kozjih staza po orjenskim vrhovima, čineći dostupnima čitav niz atraktivnih destinacija i ništa ne tražeći za uzvrat, ništa osim da nas društvo, koliko je to moguće više, poštedi ovakvih i sličnih ispada.
Mnogo li je?