Hrišćanski vijernici koji vrijeme računaju po Gregorijanskom kalendaru proslavljaju danas Uskrs.
To je najveći hrišćanski praznik i dan uskrsnuća Isusa Hrista. Uskrs označava i pobjedu svjetlosti nad tamom, ljubavi nad mržnjom, života nad smrću i dobra nad zlom.
U ranohršćansko doba Uskrs se slavio svake nedjelje, a od sredine II. stoljeća počelo se Kristovo uskrsnuće slaviti jedanput godišnje. Blagdan Uskrsa slavi se u prvu nedjelju nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca (uštapa). Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. marta i 25. aprila, onda Uskrs može biti samo unutar toga vremena.
Još su najranije hrišćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje, provodile uskrsnu noć u bdijenju, čitanju biblijskih tekstova i molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjega. Od III. st. zaživjela je praksa krštenja katekumena u uskrsnoj noći, a od IV. stoljeća Uskrs se slavi tri dana.
Obilježavanju Uskrsa prethodili su dani Velikoge sedmice pa se Crkva na Veliki četvrtak prisjeća Isusove posljednje večere. Veliki petak spomendan je Isusove muke i smrti, a Velika subota dan Kristova otpočinka u grobu pa je taj dan uvečer Crkva počela vazmeno bdijenje.
Post i nemrs završavaju svečanim blagoslovom jela u crkvi i njegovim blagovanjem u obiteljskom krugu na sam Uskrs.
