Otvoriti novo radno mjesto je najjeftinije i najjednostavnije u poljoprivredi. Međutim, izazov je kako ga zadržati jer poljoprivreda je mozaik sa mnogo prepreka i nepredviđenih dešavanja i okolnosti na koje ne možemo uticati.
Kada govorimo o poljoprivredi i Hercegovini zadnjih desetak godina u fokusu javnosti je smilje.
Smilje je samonikla aromatična mediteranska biljka koja se tradicionalno upotrebljavala u medicini i kozmetici. Ima izuzetna ljekovita svojstva, ali se intenzivno uzgaja zbog eteričnog ulja koje se koristi u kozmetici. Smilje sadrži vrlo malo eteričnog ulja (manje od 0,05 posto), pa je potrebno više od 500 kg svježe biljke da bi se dobio kilogram eteričnog ulja.
Na početku je sve izgledalo kao bajka
Nakon što je cijena ulja od smilja naglo porasla na svjetskom tržištu, u Hercegovini je zavladala smiljomanija. Cijena za kilogram zelene mase je bila oko 5 konvertibilnih maraka (2,5 eura), a litra ulja 1.800 eura. Kad je kozmetička i marketinška industrija otkrila komponente smilja koje regeneriraju kožu počeli su proizvoditi “anti-age” preparate čija cijena je astronomska.
Na početku je sve izgledalo kao bajka, ali da bajke ne postoje, Hercegovci su naučili na teži način.
Kultivirana su zapuštena polja, savremenim mašinama hercegovački kamenjar je postajao obradiva površina, a poljoprivredi su se vratili mnogi čiji su preci stoljećima živjeli na zemlji i od zemlje. I upravo tu počinje problem u neskladu između kvaliteta i kvantiteta. Neuređeno tržište, pad cijena, nepoštivanje struke, izgradnja destilerija mimo standarda i “posmatračka” uloga države ubrzo je dovelo do sloma proizvodnje smilja u Hercegovini. Sličnu sudbini u Bosni je imala malina, ali ovogodišnja cijena vraća povjerenje u obnovu nasada maline.
Godine 2013. BiH je izvezla ulja smilja u vrijednosti od 2 miliona konvertibilnih maraka, a bilo je zasađeno 40 hektara. Ubrzo otkupna cijena smilja je pala na 1.30 konvertibilnih maraka zbog zasićenja tržišta, a da bi proizvodnja bila isplativa potrebna je otkupna cijena između 2 i 2.50 konvertibilnih maraka. 2020. godine cijena ulja je pala pa je bilo oko 10.000 litara ulja u zalihama koje čekalo izvoz.
Investicije bez pripreme
Nažalost, nauka nije bila ispred investicija u proizvodnji smilja, jer želja za lakom zaradom nije dozvoljavala racionalni pristup. Naučne institucije su se tek nakon par godina intenzivnog ulaganja u proizvodnju smilja uključile u ovaj proces jer su se na terenu gomilali problemi.
Federalni agromediteranski zavod iz Mostara godinama radi na istraživanju uzgoja smilja na različitim lokalitetima u Hercegovini, a pruža i usluge analize zemljišta i ulja. Njihovi stručnjaci edukuju proizvođače i pomažu im da povećaju kvalitet i prinose.
Veliki problemi su nastali kroz neadekvatnu izgradnju destilerija čime se ugrožava trud proizvođača smilja.
“Tu se rade klasične pogreške, što sam spoznao iz razgovora s ljudima koji to stručno rade. Najprije, u tim destilerijama se ne kontroliraju ni tlak ni temperatura. Zatim, te destilerije ne bi smjele biti napravljene od bilo kakvih materijala. Jedino je dopuštena upotreba tzv. prehrambenog nehrđajućeg čelika. Uvjerio sam se kako se upotrebljavaju i najobičniji jeftini metali, što nije dobro”, kaže dr. Marko Ivanković direktor Federalnog agromediteranskog zavoda.
Masovna proizvodnja je neodrživa, jer tržište ne može da primi veliku količinu bilo kojeg proizvoda.
“Najveća greška je bila što su svi krenuli da uzgajaju smilje, a niko nije imao ugovorenu proizvodnju, odnosno mali broj njih je imao ugovorenu proizvodnju”, kaže Nedeljko Kusturić, član Udruženja za ljekovito i aromatično bilje bh. entiteta RS i vlasnik firme “Prirodno bilje” iz Banja Luke.
90 posto proizvođača odustalo od proizvodnje
Pandemija COVID-19 je dodatno otežala stanje, odnosno prodaju i izvoz ulja.
Za uređenu proizvodnju potrebno je planiranje i umrežavanje, ali i promjena cijene na svjetskom tržištu. Pojedini proizvođači smilja izlaz traže u sadnji drugih sličnih kultura ili se upuštaju u finalnu preradu ulja, odnosnu proizvodnju kozmetičkih i medicinskih preparata.
Zbog navedenih okolnosti oko 90 posto proizvođača smilja u Hercegovini je ugasilo proizvodnju.
Ostali su oni najuporniji i oni koji imaju zaokruženu proizvodnju od sadnog materijala do gotovog proizvoda kao što je firma Ljekobilje Ljubinje.
Sve više je primjera kvalitetne proizvodnje kozmetičkih i medicinskih preparata u Hercegovini na bazi ulja od smilje, čime BiH postaje i izvoznik gotovih proizvoda od smilja.
Prelazak na druge kulture
Drugi pozitivan primjer su aktivnosti međunarodnih organizacija koje, za razliku od domaćih nadležnih ministarstva, prate poljoprivredne proizvođače iz godine u godinu kroz sve izazove i probleme.
Sweden/USAID FARMA II projekt podržava proizvođače ljekovitog i aromatičnog bilja. Firmi Soldo Montu iz Posušja projekat je pomogao da udvostruči proizvodnju kada se tržište smilja širilo, te da diverzifikuje proizvode kada se tržište smilja zasitilo.
Kada je 2019. godine došlo do zasićenja tržišta ulja od smilja, Soldo Mont je smanjio proizvodnju, ali je počeo tražiti druge poslovne prilike i tržišne niše.
Soldo Mont obratio se Sweden/USAID FARMA II projektu i zatražio pomoć u pružanju obuke za 50 kooperanata o uzgoju visokokvalitetnih sadnica i slatkog pelina, anđelike, lovora i isopa. Na ovaj način opstala je proizvodnja, samo je došlo do promjene kulture.
Nepovoljna demografija ugrožava poljoprivredu
Hercegovina ima dugu poljoprivrednu tradiciju koja je unapređivana od vremena Ali-paše Rizvanbegovića, preko Austro-ugarske pa sve do Hepoka. Plodna tla, obilje vode i sunčanih dana su preduslovi za kvalitetnu poljoprivrednu proizvodnju. Zadnjih godina Podravka razvija intenzivnu proizvodnju paradajza i paprika što je odličan primjer kako se sistemski radi.
Sadnja dva miliona presadnica na 55 hektara u Hercegovini početkom ljeta bila je uvod u još jednu dobru i produktivnu sezonu kroz koju će Podravka otkupiti sve količine ovoga povrća, a koje će onda naći svoj put na police velikih trgovačkih lanaca širem Europske unije.
U Hercegovini se tako nastavlja uspješna poljoprivredna priča, čija je osnova saradnja Podravke i Marinada, a koja će uskoro dobiti još jedan nastavak izgradnjom kapaciteta za preradu u Kruševu pored Mostara.
