Mrtvo more, spektakularno slano jezero između Izraela, okupirane Zapadne obale i Jordana, izgubilo je trećinu svoje površine od 1960. godine, a povlačenje vode za sobom ostavlja pejzaž poput Mjesečevog, zemlju bijelu od soli izbušenu kraterima.
U zlatno doba u prelijepom mjestu Ein Gedi posjetioci su šezdesetih godina mogli da se kupaju u bazenima sa zagrijanom vodom, a zatim da skoče u Mrtvo more.
Danas je to prošlost jer depresije mogu da se formiraju začas i da postignu dubinu veću od deset metara, a umnožile su se posljednjih dvadeset godina na obalama jezera.
Kako se voda povlači, za sobom ostavlja naslage podzemne soli. Kada pada kiša, slatka voda ulazi u tlo i rastapa so pa kako nema potpore, zemlja se urušava i formira kratere.
Grad duhova
Nekada turističko naselje Ein Gedi danas je grad duhova, izobličen kraterima, u kom su plantaže urmine palme napuštene i milioni šekela uloženih u turizam otišli su u vjetar.
Itai Gavrijeli, naučnik s Geološkog instituta u Izraelu, kaže da se hiljade kratera formira sa svake strane Mrtvog mora. Ti opasni krateri, no takođe “jedinstveni i čarobni”, direktna su posljedica isušivanja jezera od sedamdesetih godina zbog devijacije rijeke Jordan i sve veće eksploatacije minerala.
Danas Mrtvo more prima tek 10 odsto vode u odnosu na ranije razdoblje, jer Izrael i Jordan imaju povećane potrebe za pitkom vodom i navodnjavanjem.
Isušivanju Mrtvog mora doprinosi i globalno zagrijavanje pa je na primjer u julu 2021. u Sodomi, jugozapadno od Mrtvog mora, bilo izmjereno 49.9 stepeni Celzijusovih.
Gidon Bromberg, izraelski direktor nevladine organizacije Ecopeace, objašnjava da su ti krateri “osveta prirode” čovjeku za “nedopustivo ponašanje”.
“Nećemo uspjeti da vratimo Mrtvo more u pređašnje stanje, no želimo da se nivo vode makar stabilizuje”, kaže Bromberg.
Neizbježno propadanje
Njegova organizacija okuplja jordanske, palestinske i izraelske naučnike i zagovara povećanje desalinizacije Sredozemnog mora kako bi se rasteretilo Galilejsko jezero i rijeka Jordan, koja se uliva u Mrtvo more, te bi u tom slučaju donosila više vode.
Ekopis želi i da industrija podnese svoj dio odgovornosti plaćanjem većih poreza.
Jordansko ministarstvo za vodu smatra da rješenja treba tražiti na međunarodnom nivou, jer svijet treba više da se upozna s problemom Mrtvog mora.
U junu je Jordan, jedna od država koja ima najveći manjak vode, odustala od gradnje kanala koji bi povezivao Crveno s Mrtvim morem, a to je trebalo da se izvede u saradnji s Izraelom i Palestincima. Umjesto tog kanala jordanske vlasti odlučile su da grade fabriku za desalinizaciju kako bi se povećala distribucija pitke vode.
“Mrtvom moru nedostaje milijarda metara kubnih vode na godinu”
No čak i da je kanal bio izgrađen, on ne bi mogao da spasi jezero, kaže Eran Halfi, hidrolog sa Naučnog instituta Arava.
“Mrtvom moru nedostaje milijarda metara kubnih vode na godinu, a kanal bi mogao da dovede 200 miliona metara kubnih”, objašnjava Halfi.
Naučnici smatraju da je povlačenje Mrtvog mora neizbježno u sljedećih stotinu godina i da će krateri nastaviti da se šire. No nakon toga jezero bi moglo da se vrati u ravnotežu jer kako se njegova površina bude smanjivala, voda će postajati slanija i isparavanje vode će usporiti.
Takvu budućnost, u kojoj će “more, danas amputirano, možda jednog dana povratiti ravnotežu”, Alison Ron iz Ein Gedija odbacuje i okrivljuje čovjeka jer se igrao s prirodom te zaključuje: “Trebalo bi da se stidimo što smo dopustili da se to dogodi”.
