Od posljedica infekcije koronavirusom, u kototrskoj Opštoj bolnici, u utorak je preminuo kapetan duge plovidbe Radomir –Rajko Čavor iz Tivta, jedan od najuglednijih i najiksusnijih crnogorskih pomorskih stručnjaka.
Čavor je rođen u Kotoru 1958.godine a u tom gradu je završio i čuvenu Nautiku (Srednju pomorsku školu) i Pomorski fakultet. Karijeru na moru je počeo ukrcavši se u svojstvu kadeta 1978. godine na jedan od brodova kotorske »Jugooceanije«, a nakon položenog poručničkog ispita, prelazi na slovenačku »Splošnu plovbu« iz Pirana gdje sa 20 godina starosti, postaje treći oficir. Samo tri mjeseca kasnije unaprijedjen je u drugog, a već u 24 godini starosti dobija zvanje prvog (chief) oficira. U 31 godini života 1990., kapetan Čavor stiže do najvećeg zvanja i postaje zapovjednik broda za prevoz rasutog tereta »Med Carara« deplasmana 45 hiljada tona kompanije »Marico« iz Izraela. Karijeru nastavlja na italijanskoj kompaniji »Bogazzi« gdje je napravio i nešto što je ušlo u noviju istoriju Crne Gore.
Naime, prvi strani brod koji je nakon ukidanja sankcija UN prema SRJ 1995. godine uplovio u Jadransko brodogradilište Bijela, ovdje je doveo upravio kapetan Čavor .»Bogazzijev« teretnjak »Antwerpen Express« kojim je on zapovijedao, prilikom tog uplovljavanja u Boku Čavor je provozao po zalivu i napravio mali »đir« ispod Tivta, fišćajući brodskom sirenom, i tako razgalio srca Bokelja nenaviklih da im godinama zbog sankcija u zaliv ne uplovljavaju brodovi. Čavor je nakon »Bogazzija«, plovio i na drugim manjim ili većim kompanija, a posljednje komande većih kontejnerskih brodova imao je na renomiranoj njemačkoj kompaniji »Nord Deutsche Reederei« iz Hamburga.
U preko tri decenije koje je proveo na moru, kapetan Čavor je ostao zabilježen i u na nekim istorijskim stranicama kada je novija povijest našeg pomorstva u pitanju: bio je zapovjednik prvog trgovačkog broda iz Crne Gore – feribota »Link« koji je nakon rata u bivšoj SFRJ, uplovio u jednu luku u Hrvatskoj, bio je posljednji zapovjednik nekadašnjeg čuvenog Titovog »broda mira« – školskog broda JRM »Galeb« kada je Vlada Crne Gore taj brod prodala jednom grčkom tajkunu, a ovaj ga odveo na remont u Hrvatskoj gdje je »Galeb« danas brod-muzej, a Čavor je postao je i prvi Crnogorac kome je za rukom pošlo da bude zapovjednik na jednoj ukraluksuznoj superjahti – 115 metara dugom impresivnom »Pelorusu« koji je na žalost, bio i posljednja komanda kapetana Čavora.
Pored plovidbe u svojstvu zapovjednika, Čavor je bio i pomorski pilot i instruktor pomorskih pilota. Osim za uvođenje brodova u zaliv Boke Kotorske, on je imao licencu i za pilotažu brodova za četiri luke i dva tjesnaca u Japanu. Čavor je pilotirao gotovo sve trgovačke brodove koji su dolazili na remont u nekadašnje vojno brodogradilište Arsenal u Tivtu i Jadransko brodogradilište Bijela te sprovodio delikatne operacije njihovog uvođenja u plutajuće dokove. U luku Kotor je dovodio gotovo sve kruzere koji su uplovljavali u Boku, pogotovo prilikom njihovih tzv. maiden call-a (prvih komercijalnih putovanja) što se u pomorstvu smatra za posebnu čast. Ugledni bokeljski pomorac na njihov izričit zahtjeve, pilotirao je i gotovi sve veće strane ratne brodove koji su posljednjih godina dolazili u Boku u službene posjete Crnoj Gori, a najupečatljiviji takvi primjeri bili su veliki amerilki ratni brodovi: krstarica »Anzio«, razarač »Roosevelt« i matični brod za podmornice »Emory S. Land«, dok je vrhunac njegove pilotske karijere bilo uvođenje od strane kapetana Čavora, u Boku u jessen 2014. godine, velikog italijanskog nosača aviona »Cavour«.
Čavor je ostao je zabilježen u istoriji pomorstva Boke i kao pilot koji je u Kotor uveo do sada najveći brod koji je dolazio u tu luku i zaliv Boke uopšte – impresivni italijanski megakruzer od 140.000 bruto-tona, »MSC Divina«, dugačak 333 metra. Zbog oluje koja je brod zadesila tokom njegovog boravka na sidriuštu pred Kotorom, kapetan Čavor je izveo izuzetno zahtjevan manevar vozeći, po izuzetno jakom vjetru, ogromnu »MSC Divinu« nekoliko milja krmom ( »u rikverc«), kako bi je doveo do dijela zaliva dovoljno širokog da se brod može sigurno okrenuti i isploviti iz zaliva. Svoju vrhunsku vještinu i urođeni osjećaj za upravljanje brodom, Čavor je nebrojeno puta demonstrirao okrećući impresivno velike kruzere oko peraških otoka i provodeći ih usklim prostorom između Gospe od Škrpjela i grada Perasta što je bio nekadašnji lijepi i jedinstveni običlaj u Boki, gdje su brodove pritom tradicionalno pozdravljala zvona peraških crkava i mahanje bijelim lenculima sa prozora peraških palata. Zbog sposobnosti da izuzetno delikatno i elegantno veliki brod provede kriz navigacijski izuzetno zahtjevna područja Boke poput Veriga i oko peraških ostrva, kapetan Čavor je imao imidž čovjeka koji bukvalno, pleše sa kruzerima.
U Boku je uvodio i mnoge luksuzne mega i super jahte i prijateljevao sa njihovim vlasnicima- poznatim svjetskim industrijalcima, brodarskim i drugim magnatima poput Samija i Idana Ofera ili Pitera Manka. Njegovi stručni savjeti bili su predsudni u projektovanju određenih djelova marine Porto Montenegro, a često je svojom ekspertizom potpuno besplatno pomagao i Upravi pomorske sigurnosti Crne Gore, Morskom Dobru, Luci Kotor i Ministarstvu pomorstva kada je trebalo rješavati neke od dilema u vezi organizacije pomorskog saobraćaja i sigurnosti na moru u Boki. Na njegovu stručnost i veliko iskustvo se mnogo puta oslanjala i Mornarica VCG, posebno prilikom planiranja dužih međunarodnih krstarenja svog školskog broda, jedrenjaka »Jadran«, a čija je posada izuzetno cijenila i voljela kapetana Čavora.
Sa mnogo strasti on je radio na turističkoj i svakoj drugoj promociji Boke i Crne Gore, a mnogim mladim pomorcima je pomogao da se ukrcaju i dobiju »hljeb u ruke« kod brojnih stranih kompanija koje su kapetana Čavora izuzetno cijenile. Ogroman doprinos je dao i kao dugogodišnji član najužeg rukovodstva Udruženja pomorskih kapetana trgovačke mornarice Crne Gore iz Kotora.
U ličnosti kapetana Čavora sublimirale su se sve karakteristike koje su odlikovale nekadšnje slavne bokeške kapetane iz vremena jedrenjaka. Iako izuzetno stručan i obrazovan, on je bio veoma skroman i nenametljiv čovjek, predan dobrobiti šire zajednice, nauci, kulturi i dobročinstvu. Kao asistent u nastavi, pomagao je obrazovanju generacija novig pomoraca na Pomorskom fakultetu u Kotoru, bio je mecena brojnih kulturnih i sporstkih dešavanja u Boki, a bio je i prvi predsjednik Rotary kluba »Kotor« gdje je pokrenuo mnoge humanitarne akcije pomoći raznim obrazovnim i zdravstvenim ustanovama u Boki. U istoriji bokeljskog pomorstva, kapetan Rajko Čavor ostaće upisan i kao možda i posljednjji tradicionalni bokeški patrun – kapetan i istovremeno vlasnik broda, jer je svoj preduzetnički duh proteklih godina on uspješno iskazao i kao brodar, kupivši u Francuskoj i Turskoj i dovevši u Boku, dva trenutno najveća turističko-izletnička broda koji plove pod crnogorskom zastavom – »Le coche d`eau« i »Katica«. Osim što su kod furešta ta dva broda proteklih giodina postali svojevsrni novi turistički brend Boke, Čavor je svoja plovila redovno besplatno davao i Pomorskom faklultetu u Kotoru kad god bi trebalo za studente izvesti kakvu vježbu traganja i spašavanja na moru u realnim uslovima.
Kapetan Radomir Rajko-Čavor, za sobom je ostavio suprugu i dvoje djece.Biće sahranjen u četvrtak na porodičnom groblju u Koložunju u opštini Kotor.
Lično sam imao čast i privilegiju da dvadesetak godina poznajem kapetana Rajka i sebe smatram prijateljem ovog zaista divnog čovjeka. Svaki susret sa njim, bilo na moru ili kopnu, bio je svojevrstan mali dragulj jer je svaka od tih prilika ostala obilježena nekom Rajkovom pričom, anegdotama koje je doživljavao po cijelom svijetu, ali i savjetom ili preporukom koje je uvijek bio voljan dati. Nikad to nije radio prvi i nepozvan, iako je njegiov stručni i autoritet kao dokazanog i u svakokm pogledu ostvarenog ćovjeka, mogao uvijek da mu dozvoli taj luksuz. Ne, Rajko je bio jedan od onih finih, antikih Bokelja koji vam neće docirati ili se nepristojno, makar i indirektno, nametati – on je umio strpljivio da sluša i tek onda ako ga i kada ga pitate za savjet ili mišljenje, da vam ih saopšti – argumentovano i promišljeno, u maniru pristojnog i u svakom pogledu, ostvarenog čovjeka koji ne žali da sa drugim podijeli svoju životnim iskustvom, stečenu mudrost. Rajko je bio jedna od rijetkih osoba sa kojima sam, liše moje porodice, bio izuzetno blizak i koje sam volio i cijenio taman kao da su mi rod rođeni. U mnogo navrata mi je, svjesno ili ne, svojim riječima i savjetom, zamijenio pokojnog oca na čemu sam mu bezgranično i dovijeka zahvalan. Svaki susret sa njime, ma koliko ponekad bile teške ili pak prozaične teme o kojima smo pričali, oplemenio me je i uvijek mi izmamio osmjeh na lice, popravio raspoloženje i učinio da na ovaj surovi svijet, progledam makar malo vedrije nego prije toga. Osobe koje imaju takav dar da u drugim ljudima bude samo pozitivu, jako su rijetke i dragocjene a pokojni kapetan Rajko – Čarli, kako su ga prijatelji zvali – bio je među ponajboljim takvim endemima.
Dragi i dobri moj barba Čarli, prerano je zafišćalo da Te pozove na ultimu partencu. Mogao si još dugo, dugo biti sa nama koji ostajemo ovdje na kraju, da te u tužni ispratimo na zadnji vijađ. Adio barba i mirno Ti nebesko more…
