Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću u povodu 30 godina od najtežeg granatiranja Dubrovnika, očekuju da suočavanje s prošlošću na sistematski način postane prioritet vlasti u Crnoj Gori.
Opsada Dubrovnika trajala je od 1. oktobra 1991. do 31. maja 1992. godine, a granatiranje je provela Jugoslavenska narodna armija (JNA) te je tog 6. decembra 1991. godine, 19 osoba izgubilo život, a ozlijeđeno je i ranjeno njih 60.
Udruge u saopštenju objavljenom u ponedjeljak, na 30. godišnjicu tog granatiranja, podsjećaju da je najviše rezervista JNA koji su sudjelovali u napadu na Dubrovnik, njih preko 7000, bilo s teritorija Crne Gore te očekuju da suočavanje s prošlošću na sistematski način postane prioritet vlasti u Crnoj Gori te da se osigura pravda za žrtve ratnih zločina, pokrenu sudski postupci i donesu odgovarajuće presude kako bi Crna Gora sa sebe skinula teret kolektivne odgovornosti.
Jer, ističu udruge citirajući riječi admirala Vladimira Barovića (ubio se pucavši si pištoljem sljepoočicu) iz oproštajnog pisma – agresija JNA na Hrvatsku bila je djelo suprotno crnogorskoj časti.
“Procesuiranje odgovornih za ratne zločine je obaveza države prema domaćem i međunarodnom pravu, neodložan zadatak u procesu pristupanja EU i moralni dug prema žrtvama”, naglašavaju udruge.
Poručuju i da crnogorsko i hrvatsko državno odvjetništvo moraju procesuirati zločine počinjene tijekom rata na širem dubrovačkom području, a vlade Crne Gore i Hrvatske trebaju nastaviti zajednički obilježavati godišnjice zločina da se oni ne bi ponovili.
U Dubrovniku je granatirana i stara gradska jezgra, koje je od 1979. godine na listi svjetske kulturne baštine UNESCO-a, spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa oko 20.000 naslova, oštećene su mnoge vrijedne stare zgrade, kao i glavna dubrovačka ulica – Stradun.
Na Stradunu je tada, s fotoaparatom u ruci, poginuo i mladi Pavo Urban, čijih posljednjih 12 fotografija svjedoče o granatiranju starog dijela grada, a manje je poznato da je prva žrtva granatiranja Dubrovnika, “ironijom sudbine, bio pjesnik Milan Milišić, Srbin po nacionalnosti, koji je poginuo u svom domu”.
Crna Gora kaznila samo četvoricu za zlostavljanje u logoru Morinj
“Iako su tijekom rata na dubrovačkom području i opsade Dubrovnika nesumnjivo izvršeni brojni ratni zločini – stradalo je 116 civila, poginulo 194 hrvatskih boraca i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, 443 osobe su zatočene u logorima Morinj (Crna Gora) i Bileća (BiH) u neljudskim uvjetima, prognano je 33.000 ljudi, uništen 2071 stambeni objekt i provođena organizirana pljačka privatnih i javnih dobara (podaci s kojima raspolaže Documenta), grad Dubrovnik je 138 dana bio bez struje i vode te 240 dana u pomorskoj i zračnoj blokadi – Crna Gora je procesuirala i kaznila samo četvoricu koji su sudjelovali u zlostavljanju zarobljenika u logoru Morinj na tlu Crne Gore”, upozoravaju udruge.
Haški sud je zbog zločina izvršenih tijekom opsade Dubrovnika osudio samo generala-pukovnika JNA Pavla Strugara iz Crne Gore, na sedam i pol godina zatvora i admirala Miodraga Jokića iz Srbije, koji je priznao krivnju, na sedam godina zatvora, a nitko drugi nije procesuiran pred međunarodnim ili domaćim sudovima zbog ratnih zločina izvršenih nad starom gradskom jezgrom i na širem dubrovačkom području, podsjećaju.
Također podsjećaju i da je predsjednik Republike Crne Gore, Milo Đukanović 2000. godine izrazio žaljenje “svim građanima Republike Hrvatske, posebno Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, za svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke koje im je pričinio bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA u tim tragičnim događajima”.
“Devet godina ranije, Vlada Socijalističke Republike Crne Gore, kojoj je Đukanović bio na čelu, zajedno s njenim predsjedništvom na čelu s Momirom Bulatovićem, objavljivala je putem tada malobrojnih javnih glasila, dnevnog lista Pobjeda i Televizije Crne Gore, da Hrvati namjeravaju osvojiti Boku Kotorsku i takvom ratnom propagandom znatno doprinijela da odaziv na mobilizaciju bude masovan”, napominju također udruge.
Upozoravaju i da “nema pokazatelja da se državno tužilaštvo Crne Gore ikada ozbiljno i samoinicijativno bavilo istraživanjem zločina na dubrovačkom ratištu”, kao i da nije poznato ni je li poduzelo istražne radnje povodom informacije, koju je HRA dobila 26. veljače 2021. godine od Državnog odvjetništva RH, da u radu imaju nekoliko predmeta protiv crnogorskih državljana i osoba s prebivalištem u Crnoj Gori, okrivljenih za ratne zločine počinjene u Dubrovniku tijekom 1991. i 1992. godine.
Podsjećaju pritom da je na čelu Specijalnog državnog tužilaštva u Crnoj Gori, koje je nadležno za procesuiranje ratnih zločina, u posljednjih šest godina Milivoje Katnić, koji je u vrijeme opsade Dubrovnika u svojstvu oficira JNA provodio vlast u osvojenom Cavtatu.
