“Sve što je Marina do sada napisala, a posebno Bokeška brojanica odiše ljubavlju i melanholičnim tonom kazuje o prošlim vremenia, izgubljenim ljubavima i čežnji”, kazala je novinarka i publicistkinja Vitka Vujnović na sinoćnjoj ( srijeda) promociji knjige Novljanke Marine Stanišić “Bokeška brojanica”.
Vujnović je pojasnila da je sadržaj knjige nizan kao brojanica- “od dobrih i lijepih riječi ali i onih koje ostavljaju gorak ukus, od onih malih ali dragocjenih životnih mudrosti, od radosti i nevolja, od uspjeha i neuspjeha, od nesporazuma i mirenja, konačno i najvažnije od čiste ljubavi – ili najjednostavnije od svega što dan za danom nižemo i u našim životima”.
“Brojanica je napisana da bismo zapamtili vrijeme i ljude, običaje i navike, sudbine pojedinaca pa i sudbinu grada u nekom prošlom vremenu koje je – jednostavno bilo drugačije -a ja sam sklona da kažem i više po mjeri čovjeka”, kazala je Vujnović.
Marina piše o životu tri žene Elene, Mile i Jelke između dva svjetska rata. “Grube, impozantne, montanjske vrleti, koje kao gvardijani, s mačem u ruci, brane od nemilih upada i obrubljuju zaliv, a on, nekad pitom, a nekad jedak i ohol od raspomalmljenih talasa, isklesali su specifičnu figure bokeške žene”, uvjerena je Marina.
Ona vraća slike društvenih i porodičnih okolnosti i uzanci koje su u Novom i Boki poštovane, i kako je živjelo stanovništvo tog vremena.
“Uživali su u svakom danu, nalazili su vrijeme koje bi posvetili sebi. Nekad su to bile duge šetande pored mora, a ponekad su išli u vižite raznim povodima i živjeli životom malog mjesta.
Ljeta su provodili kući, radno, mada bi se ponekad provozali gondolom po zalivu ili Petrovom barkom i svojim društvom dalje, do Rosa ili Žanjica.
U zimskim noćima rado su odlazili na balove u hotel Boku. Svake godine sebi bi priuštili neko novo putovanje. Uživali su u otkrivanju novih prostora”, napisala je Marina.
“Željela Sam da prenesem specifične primorske škerce, izuzetan značaj običaja i tradicionalnog govora, kao i poštovanje porodice”, konstatovala je autorica knjige.
Milina Kovačević je podsjetila da je Marina autorica dvije knjige o kulinarstvu “Bokeške gulozece” i “Hercegnovski rječnik romanizama”.
Za Bokeške gulozece je ustvrdila da je to “ prvi vodič kroz gastro-kulturu našeg kraja, isto tako vodič kroz prošlost – ljepšu prošlost – kako naglašavaju i sama autorka i recenzent obiju knjiga o gulozecama prof. Stevan Koprivica. To je i vodič kroz porodične tajne jer je receptura za posebnu gulozecu vrhovna tajna, što je možda poveznica za sve četiri knjige Marine Stanišić – sve su proizišle iz backgrounda kojem ona rođenjem pripada”.
“Ako je Marina – Gulozecama – sačuvala mirise i ukuse našeg kraja, Rječnikom ostavila neizbrisivi trag iz riznice bokeškog novskog govora – Brojanicom je iz te riznice zahvatila cio život, ali tako da su njene storije bliske i onima koji jesu i onima koji nisu iz Boke. Boka i Novi, dični Bokelji i Bokeljke u njenim knjigama žive najprirodnijim damarom – onako kako pred Novim u vječnom zagrljaju žive nebo i more – istovremeno vedri, puni sjaja ili tmurni, nemirni ili spokoji – ili kako na početku rekoh za prijateljstvo – jedna duša u dva tijela”, zaključila je Vitka Vujnović.
Autorica je knjigu posvetila prijateljici Mireli.
U gradskoj kafani gdje je održana promocija i program koji je “mirisao” na nostalgiju , za muzički ugođaj bio je zadužen Bato Kontić i plesni par Bjanka i Lukas.
Šta je morao da sadrži kofijer
Marina, između ostalog bilježi šta je sve morao da sadrži kofijer koji se tradicionalno darivao mladoj pred vjenčanje. Da ne nestane netragom Marina zapisuje:
“Kofijer je morao da sadrži: dvanaest plodova, obavezno crvenu jabuku – simbol zdravlja. Dalje: Dondo je dobio košulju, majka restl robe i sapun, mlada spavaćicu ili kombine, ostali bijele bječve, zatim botilju rakije, rožulin liker, svatovsku pogaču ili pandišpanj tortu, ukrašenu grančicama ruzmarina. Stari kum je donio pečeno jagnje, a drugi rođaci po pršut. Pokloni su, po običaju bili umotani u zlatni ili bijeli papir sa puno raznobojnih ukrasnih trakica, zastavica, u značenju porodičnog napretka, slavlja, srećnog braka, ljubavi, ali i mudrosti”.
/S.Kosić/
