PERO UGARKOVIĆ/INSTITUT ZA OCEANOGRAFIJU I RIBARSTVO
Splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo u suradnji s Hrvatskim savezom za športski ribolov na moru započeo je istraživanje mogućnosti uzgoja ranih razvojnih stadija hobotnice za potrebe repopulacije.
U sklopu istraživanja, u more je pušteno više stotina hiljada jedinki ličinki hobotnice. Kroz sljedećih godinu dana procijenit će se uspješnost probnog poribljavanja kao i površina obitavanja puštenih jedinki.
Hobotnica je naš najveći i najpoznatiji glavonožac koji se oduvijek koristio za prehranu. Kako je opadao ulov riba, glavonošci su se počeli intenzivnije iskorištavati pa im je porasla i vrijednost.
Danas su hobotnice, zbog značajne potražnje, izložene intenzivnoj eksploataciji. Izlovljavaju ih gotovo svi, od športsko-rekreacijskih do profesionalnih ribara. To neminovno dovodi do prorjeđivanja staništa hobotnica. Rezultat toga nije samo manjak hobotnica za ljudsku potrebu već i narušen ekosustav u kojem hobotnica ima važnu ulogu.
Održivost populacija hobotnica može se ostvariti smanjenjem potražnje za njezinim mesom ili strogom regulacijom i povećanom kontrolom pri izlovu. No ako nije moguće ostvariti održivost na takav način ono što se također može razmatrati je i poribljavanje ili repopulacija.
Preliminarna opažanja upućuju na tu mogućnost stoga je Institut za oceanografiju i ribarstvo u suradnji sa Hrvatskim savezom za športski ribolov na moru pokrenuo istraživanje kojim bi se trebao definirati tehničko–tehnološki model uzgoja ranih razvojnih stadija hobotnica te pronašao najbolji model koji će garantirati uspješnost poribljavanja.
– Puštanje paraličinki hobotnica u more je zapravo ponavljanje preliminarnog istraživanja započetog u ljeto 2019. godine koje zbog pandemije Covida nije privedeno kraju – napomenuo je dr. Leon Grubišić, voditelj Laboratorija za akvakulturu splitskog Instituta.
– Uz pomoć jednog sportskog ribolovca, prije pandemije našli smo dvije jedinke na otoku Čiovu koje su bile puštene iz našeg Laboratorija kao paraličinke stare svega nekoliko dana, no ove godine se nadamo dobiti puno preciznije rezultate – dodao je dr. Grubišić
Prije provedbe pokusa procijenjeno je stanje naselja hobotnica na širem području zahvata te osiguran roditeljski stok koji se mrijestio u kontroliranim uvjetima.
– Hobotnice bezbrižno žive i ležu jajašca u našim bazenima, vrijeme inkubacije je oko 4 tjedna. Za to vrijeme, kao u prirodi, izležu se i ličinke raka žbirca te postaju hrana tek izvaljenim hobotnicama. Ovim pokusom istraživali smo načine ishrane mladih hobotnica ličinkama rakova i artemijama. U prirodi 1% ličinki hobotnica preživi ličinačku fazu, ovim pokusom očekujemo da bi taj postotak mogao biti veći – rekao je dr. Grubišić.
Dr. Tanja Šegvić Bubić, viša znanstvena suradnica u Laboratoriju za akvakulturu pojasnila je kako može prepoznati da je hobotnica u divljini upravo beba puštena iz Instituta.
– Kako nije moguće staviti vidljivu oznaku na hobotnice kojom bi ih se moglo prepoznati godinu dana od puštanja, izvršili smo genotipizaciju roditelja i paraličinki hobotnica s mikrosatelitnim biljezima. Uzorkovanjem biološkog materijala divljih jedinki i analizom DNA možemo utvrditi roditeljske vezu s hobotnicama iz naših bazena – pojasnila je dr. Šegvić Bubić.
