Centar za žensko i mirovno obrazovanje Anima je večeras na Trgu od oružja u Kotoru izvela performans “Sačuvajmo mir – pamtimo” u trajanju od jednog sata kojim su željele ukazati na ratne zločine iz prošlosti.
„Znamo da jedino preuzimanjem potpune odgovornosti i razvijanjem kulture sjećanja možemo doprinijeti razvoju trajnog mira.Ovaj performans kao i prethodni održan je u sklopu akcija za mir koje Anima realizuje povodom aktuelne političke krize u zemlji, svake srijede, sve dok se kriza ne razriješi.
“Sačuvajmo mir – pamtimo” – Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA
Pamtimo da je 6. decembra 1991.godine je bio najžešći napad na Dubrovnik od strane JNA . Dubrovačko ratište 1991. je ptimjer da je država prihvatila odgovornost za posledice ali nije sudski procesuirala one koji su odgovorni za zločin i za sve vrste posledica.
Podsjećamo: „Od posljedica rata na dubrovačkom području stradalo je 116 civila; poginulo je 194 hrvatskih branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, 443 osobe zatočene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33 hiljade osoba i uništen 2.071 stambeni objekat. Na dan 6.decemnbra od granatiranja je poginulo 19 ljudi, 60 je ranjeno, spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra i znatno oštećeno staro jezgro grada.Za ratne zločine izvršene prilikom napada na Dubrovnik osuđeni su pred Haškim tribunalom samo bivši general Jugoslovenske narodne armije (JNA), Pavle Strugar i njemu podređeni komandant Miodrag Jokić. Ne postavlja se pitanje komandne odgovornosti Momira Bulatovića, bivšeg (decembar 1990 – decembar 1992) predsjednika Predsjedništva Crne Gore koji je odlučio da se uključi Teritorijalna odbrana Crne Gore,sastavljene od mobilisanih crnogorskih rezervista u napadu na Dubrovnik. Opšte je poznato da su na ovom ratištu vršene i masovne pljačke društvenih i civilnih objekata za koje niko nije odgovarao iz Crne Gore. Dosadašnja praksa jasno pokazuje nedostatak političke volje da se država suoči sa zločinima na ovom ratištu koji su činjeni u naše ime.
Opravdan je strah da oni koji neće da se suoče sa zločinima spremni su da ih ponove pa tako je opravdana bojazan u Crnoj Gori da politička elita koja je i tada i sada bila na vlasti nema namjeru da poluge državne moći prepusti demokratskim putem. Opravdana je sumnja da se kontinuirano vršio pritisak na susku valst i da je na snazi proces sistemskog zaboravljanja ratnih zločina uprkos svih upozorenja od strane međunarodnih organizacija.U situaciji kada se vlast sprema da uđe u vojni savez izuzetno je važno podsjetiti javnost na posledice i odgovornost za ono što se dešavalo.
Danas se ove stranice sramne crnogorske istorije sakrivaju od mladih generacija i učesnici ovih dešavanja ćutanjem grade nove razdore kako bi mogli da vladaju našim sjećanjem i našim životima.
