Nakon punih 30 godina bivši logoraši vratili su se u Morinj. Njih šestorica prisustvovali su otkrivanju spomen ploče u bivšem logoru, na objektu kasarne u Morinju.
Potpredsjednik Udruge logoraša Morinj, Marko Margaretić sedam mjeseci je proveo u ovom logoru.
„Nakon 30 godina sam na istom mjestu, vjerujte nije lako, emocije su tu… Svi znamo što je bilo i šta se dešavalo. Pravnu bitku smo dobili prije više godina. Mislim da smo zahvaljujući našoj Udruzi logoraša Dubrovačko-neretvanske županije puno postigli, nije ni blizu onoga što smo trebali postići jer se mnogo toga tu dogodilo, mnogo više nego što se danas prikazuje.
Dok traje otkrivanje spomen ploče dio mještana protestuje, kažu između ostaloga da ovo nije bio logor već Sabirni centar za ratne zarobljenike?
„Neka oni to oni zovu kako hoće. Mi svi koji smo bili tu jako dobro znamo šta se događalo, a znaju i mještani koji su u popodnevnim i večernjim satima zatvarali prozore da ne čuju jauke. Ovom prilikom bi još prisjetio i ljudi koje malo ko spominje, koji su ovdje ostavili živote. Ima ljudi koji se nisu vratili, kako to da je bio Sabirni centar a da se ljudi ne vrate doma. Danas svi bježe od toga, niko ih ne spominje i njhova imena se zaobilaze, zašto ne znam. Četvorica se nisu živi vratili doma, u logoru je umrlo dvoje ljudi.“
Bivši logoraš Zdenko Bulić ističe da se kao žrtva tog logora danas malo ugodnije osjeća, koliko je to moguće, vjeruje u mnogo bolje odnose između Hrvatske i Crne Gore.
„Moram reći da je to bilo mučilište, danas neki mogu govoriti da je to bio Sabirni centar za ratne zarobljenike. Sam boravak ovdje je bio neugodan, a da ne govorim o tome što se sve događalo. Svi znaju šta se dešavalo, patnja, krv, muke, suze su obilježili taj borak ljudi ovdje, 312 osoba iz Dubrovnika, 50 iz ostaka Hrvatske i 50 osoba iz Herceg-Bosne. Pravnu bitku smo počeli 2004. Oni koji su osuđeni su pošteno i časno osuđeni, mi možemo govoriti o visini kazni, da li to nas zadovoljava ili ne.
Vrijeme je da se to nekako prevaziđe, ne možemo živjeti u tami Morinja cijelog života, prvo mi logoraši, a mislim da i ovi koji nisu procesuirani znaju mnogo više o svemu…“ – kaže bivši logoraš Zdenko Bulić.
