Razgovaraju tri Šibenčana vična moru pred kafićem u smiraju vreloga dana. Jedan pita: “Iđete li u kanal loviti obotnice”?
Rekao je to gotovo u šali, ali pomalo gorkoj, znajući da hobotnica već dugo nema. Jedva i kakve druge ribe u šibenskom priobalnom moru. Prošlo je i doba kad su šibenski otočni ribari gotovo svakoga jutra u šibenski porat na rivu svojim brodovima donosili tek ulovljenu ribu i prodavali je iz kašeta.
A ono što ipak dođe na ribarnicu iz “duboka mora” prodaje se po vrtoglavim cijenama.
U svom tom “kontekstu” oko ribe, spominjemo se i već odmakla doba kad se u našim malim mjestima organizirao masovan turistički lov na sve plodove mora. Najpoznatiji je bio onaj u Jezerima na otoku Murteru od nazivom “Big fishing”, tada nadaleko poznatim. bilo je to do 2009. i 2010. godine, u doba snažne obnove i uspona našeg nautičkog turizma.
Na tu veliku ribolovnu feštu odazivalo se i po pedesetak posada raznovrsnih turističkih polovila, a najprivlačniji dio programa bio je masovan lov na tunje, iglune i drugu krupnu ribu. Uz organizaciju različitih mjesnih fešta (klape, folklor, dobra spizu u restoranima), lovci na tunje s obilatim ulovom vračali su se pred sumrak u luku.
Plemenita riba se vagala, ocjenjivala, “konzumirala” ali, onako diskretno, i prodavala.
Sve se to, ne samo u Jezerima, događalo u vrijeme kad se ozbiljno razmišljalo o zaštiti mora i njegova blaga, posebno sa razdobljima zabrana izlova tunja. Pa je na kraju i uspostavljen režim koji morska blaga štiti od pustošenja.
A to, što ni u ova vrela doba nema ni hobotnice za uloviti je ostima, to zasigurno već spada u širok problem svjetskih klimatskih promjena, što doslovce osjećamo i na vlastitoj koži.
A nekad, kad se i u nas puno živjelo od ribe, vrijedila je jedna davno zaboravljana dobronamjerna uzrečica: “Dabogda tvoje tilo morsku ribu jilo”.
Da bar!
/Joško Čelar/
