Omaž Dušanu Vukotiću, crnogorskom „oskarovcu“, autoru filma „Surogat“
Kroz interakciju sa ljubiteljima crteža i slikanja, likovni umjetnik Srećko Gal, poznatiji kao karikaturista i strip-crtač iz Zagreba, koji već godinu i po živi i stvara u Herceg Novom, predstavio je svoje životno stvaralaštvo retrospektivnom izložbom, ali i crtanjem i razgovorom sa publikom u Gradskoj galeriji Kotor. Izložba koju je nazvao „hepeningom“ svojevrsna je promenada kroz njegov stvaralački put, od Zagreba, gdje je diplomirao Povijesnu umjetnost i Komapartivnu književnost na Filozofskom fakultetu, preko Pariza, gdje je izbjegao iz bivše Jugoslavije zbog svog buntovničkog duha, te završio studije francuskog jezika na Univerzitetu Sorbona, do Njujorka, gdje postaje cijenjeni karikaturista. Na panoima su karikature koje je objavljivao u The New York Times-u, Penthaus-u (koji je bio njegov najveći klijent), Playboy-u, Esquire-u, Ms.-u, Variety-u i Anvan-Garde-u, kao i radovi za druge magazine, reprinti grafika, slika, akvarela, ulja na platnu sa raznih „usput urađenih“ izložbi, kao i ilustracija za knjige, naslovnica…
Ovaj „hepening“ posvetio je Dušanu Vukotiću- Vudu, koga smatra najgenijalnijim strip-crtačem na području bivše Jugoslavije – dobio je „Oskara“ 1962. za svoj film „Surogat“. „On je Crnogorac, rođen u Bihaću, tako da želim, pošto sam na njegovom „terenu“, njemu odati poštovanje. Crna Gora je dala dva velikana- to su Njegoš i Vukotić, kazao je Gal, dok je demonstrirao tehniku crtanja, a kasnije mu se u tome pridružila i publika. Jedan crtež posvetio je Vukotiću, drugi, sa „dalmatincima“- djeci, a treći, zajednički, ostao je organizatoru, Gradskoj galeriji Kotor.
-Važno mi je da to bude „hepening“, da se publika uključi, nema podvojenosti umjetnik-publika, kao dvije različite „vojske“, to je jedno te isto, svi smo mi umjetnici. Ne mislim da je čovjek koji prodaje umjetnost veći od onoga koji je ne prodaje. Najvažnija u životu je ta kreativnost, da se to stimulira, da li je to ples, muzika, crtanje, bilo šta…, kazao je za Boka News. Ovu izložbu u Gradskoj galeriji i druženje sa publikom ocjenjuje „izvanrednim doživljajem“, jer, „kad su ljudi prijateljski nastrojeni, kad se mi otvorimo, onda se prave stvari događaju“.
-Vjerujem da mi imamo svi tamo jedno malo dijete u nama i kad se moje malo dijete u meni sprijatelji sa vašim malim djetetom u vama, onda se mi igramo, tu onda nema zlobe, tu se može samo nešto dobro dogoditi. To je meni pojam ljubavi i prijateljstva, kaže Srećko za naš portal.
U postavci je i pano sa najnovijim radovima za njegovu stripovanu autobiografiju, koja prati njegov život i ljubav prema umjetničkom izrazu, uporedo sa burnim istorijskim zbivanjima, koja su obilježila živote mnogih ljudi njegove generacije.
-Crtam svoju autobiografiju, izabrao sam strip da bih mogao ispričati šta se događalo. Ona je praktično gotova, biće velika izložba i promocija u Podgorici. Trebalo je da bude u Zagrebu u Muzeju savremene umjetnosti na Zrinjevcu, prošle godine smo je dogovorili, ali usljed potresa i poteškoća oko obnove srušenog Muzeja, koji je sada zatvoren, konkurisao sam za izložbu u Podgorici i onda je odjedamput Crna Gora postala novi centar mog života. To su ti krugovi- nikad ne znamo kojom stazom će nas put odvesti dalje, kazao je umjetnik, koji se u životu dokazao i kao filmski stvaralac, radeći sa rediteljem Džonom Karterom i sa suprugom Mirjanom, ali i kao uspješan art-terapeut..
-Najvažnije je to da budemo kreativni, volim crtež i stalno crtam, ne mogu da ne crtam, kad nemam papira, ja prstom crtam po zraku, tako je to jedna potreba. Ja stvari puno bolje razumijem kad ih nacrtam, kad ih vizualizujem. Jedno vrijeme sam radio kao art-terapeut u Americi, kad sam bio tamo, tako da sam stimulirao i djecu i odrasle, radio sam čak pet godina i u „hospisu“, tamo gdje ljudi umiru, bio sam u Jungovom institutu godinama, tako da mene više veseli kad vi crtate nego kad ja crtam, ističe umjetnik.
Krug života
-Jedno je vezano za drugo, život je kao lanac, svi smo mi povezani, tako da nikad ne znamo u kom pravcu ćemo ići dalje. Kad sam došao u Herceg Novi, odlučio sam da tu živim jedno godinu ipo, tako da sam ja „novi Novljanin“. Malo-pomalo sam počeo da se povezujem sa krugom umjetnika, dobio sam preporuke od prijatelja Veljka Krulčića iz Zagreba, koji se bavi stripom, da budem gost na simpozijumu posvećenom Andriji Mauroviću na Mulu. Imao sam više intervjua- na televiziji i na portalu u Herceg Novom, Lidija Kojašević je napravila taj intervju ,a ona je prijateljica sa Mikijem- Milenkom Premovićem galeristom u Gradskoj galeriji Kotora i tako je došlo do realizacije ove ideje. Uključio se i Nedeljko Simanić, moj prijatelj, tako da je izložba napravljena za nedjelju dana, bez većeg planiranja, kazao je Gal.
Ljudska priča bitnija od tehnike
-Učim slikare kako da misle, to je meni puno zanimljivije nego same tehnike. Učim ih da budu otvoreni, da budu kreativni, mene puno više zanima šta čovjek ima reći, ne šta je rekao neko drugi prije njega, tako da se ne ponavlja ta priča jedna te ista- čak može isto crtati, imati kvalitetu crteža Mikelanđela, ali poslije Mikelanđela tako crtati- nema potrebe više. Zanimljivije je i kad je crtež možda i slabiji po nekoj akademskoj kvaliteti, ali ako je originalni. Mene priča čovjeka zanima više nego ta tehnika kakav je majstor i kakav je virtuoz, poručuje Gal.
/M.D.P./
