Filmski reditelj Veljko Bulajić, najpoznatiji po ratnim dramama i spektaklima o Drugom svjetskom ratu, umro je u utorak u 97. godini života nakon kratke bolesti, doznaje se od Društva hrvatskih filmskih redatelja.
Naš član gospodin Bulajić bio je sve donedavno dobrog zdravlja, ali se nije uspio izboriti s kratkom bolesti, pa je umro jučer predvečer u Zagrebu, rečeno je Hini iz Društva hrvatskih filmskih redatelja.
Veljko Bulajić bio je hrvatski, crnogorski i jugoslavenski redatelj. Većinu života proveo je radeći u Hrvatskoj i najpoznatiji je po ratnim dramama i spektaklima o Drugom svjetskom ratu koji su postigli svjetsku poznatost kao što je Kozara (1962) i Bitka na Neretvi (1969).
Kozara je dobila Veliku zlatnu arena za najbolji film, Zlatnu arenu za režiju i scenarij i Zlatnu medalju na festivalu u Moskvi, a Bitka na Neretvi bila nominirana za nagradu Oscar u kategoriji stranoga filma.
Hrvatska enciklopedija Bitku na Neretvi proglašava produkcijskom vrhuncu jugoslavenske kinematografije.
Bulajić je karijeru počeo asistirajući na filmu U oluji (1952) Vatroslava Mimice, a potom je režirao šest kratkometražnih dokumentarnih filmova.
U igranom filmu debitirao je filmom Vlak bez voznog reda (1959) o kolonizaciji folksdojčerskih kuća u Vojvodini, za koji je nagrađen za najbolji film i scenarij na festivalu igranog filma u Puli, i koji je bio uvršten u glavni program Canneskoga festivala.
Za svoj treći igrani filmu Uzavreli grad (1961) dobio je Veliku zlatnu arenu za najbolji film i Zlatnu arenu za scenarij, dok je film Čovjek koga treba ubiti (1979), nagrađivan na više inozemnih festivala filmova strave i fantastike.
Za znanstvenofantastični film Rat (1960) dobio je Zlatnu arenu za režiju.
Iz Društva napominju da je Bulajić aktivno snimao i u svojim osamdesetima, te da mu je ostao nedovršen film „Bijeg do mora“.
Bulajić (Vilusi kraj Nikšića, 1928) djetinjstvo je proveo u Sarajevu, gdje je završio srednju školu. Nakon rata boravio je u Domu JNA u Zagrebu, kada se počeo zanimati za kinematografiju. Filmsku režiju diplomirao je 1959. u Rimu, gdje je asistirao velikim redateljima kao što su Federico Fellini i Vittorio De Sica.
