Izložba slikarke Gabrijele Šafarčik iz Njemačke u Gradskoj galeriji Kotor
Svoje dvanaestogodišnje druženje sa likovnim umjetnicima/umjetnicama na Balkanu kroz učešće u brojnim likovnim kolonijama na ovim prostorima, pa i u Crnoj Gori, akademska umjetnica Gabriela Šafarčik (Gabriele Schaffartzik) iz Bremena, Njemačka, „krunisala je“ u Gradskoj galeriji u Kotoru izložbom koju je posvetila svojim pretkinjama. Zaboravljenim fotografijama njene bake Mete Šnakenberg, koje je u vrijeme „korona“ pandemije izvukla iz porodičnih albuma, Gabrijela je udahnula novi život, stavljajući ih u novi likovni kontekst, spajajući dokumentarno i imaginarno u jedinstvenu cjelinu. Za ovdašnje prilike autorka je iz projekta „Arhiv“, koji obuhvata i film i instalaciju, izdvojila 20 slika rađenih uljem na kartonu.
Toplim bojama na slikama je istakla portrete svojih pretkinja, lica je uokvirila frizurama u jarkim bojama i ovjenčala ih krunama i oreolima.
-Ove slike su i fotografije mojih pretkinja, ja sam sa na ovu izložbu „došla“ svojom porodicom. To su moje baka Meta, prabaka Katarina, djedova sestra, prabake po drugoj liniji…I sve su one za mene kraljice, jer su toliko mnogo toga preživjele i doživjele. Baka je preživjela Drugi svjetski rat, bila mi je jako bliska, puno mi je pričala o životu, a kada sam bila studentkinja, svaki put mi je iz podruma donosila po teglu slatkog ili džema. Sve ove žene su bile snažne. Iz dokumenata -fragmenata jedne biografije, razumjela sam koliko je težak bio njihov život. Prabaka je imala osmoro djece, dvoje ih je umrlo odmah po rođenju, što tada nije bila rijetkost. Arhiv je prošlost, on je mrtav, zato sam te fotografije izvadila i dala im svoju interpretaciju. Ostavila sam lice takvo kakvo je na fotografiji i dodala svoj umjetnički kontekst, objasnila nam je umjetnica. Pošto su njena lična sjećanja na neki način i kolektivna, nakon otvaranja izložbe u Njemačkoj, ljudi su bili dirnuti njenom pričom, ostajali su i u razgovoru sa Gabrijelom evocirali uspomene iz svog djetinjstva. Tako je bilo i nakon otvaranja izložbe u Gradskoj galeriji u Kotoru.
Gabrijela Šafarčik je nekoliko puta bila učesnica kolonija u Crnoj Gori, sjeća se one u Budvi prije osam godina, zatim u Starom Baru, Bijelom Polju i drugim mjestima, odakle su ponikla i prijateljstva sa slikarkama Seadom Škrijelj iz Bara i Anitom Kalač iz Rožaja, koje su došle na otvaranje ove izložbe, kao i sa slikarom Abazom Dizdarevićem iz Bijeloga Polja, koji je otvorio izložbu.
-Ovo područje bivše Jugoslavije mi je jako interesantno, ima dosta kolonija i u Turskoj, putovala sam i učestvovala na mnogim međunarodnim kolonijama i shvatila da su ljudi svigdje isti- svejedno je da li je slikar iz Bosne, Srbije, Njemačke ili Turske, koliko god da smo različiti, ima nešto što nas povezuje u ovim teškim vremenima, kaže Gabriele za Boka News.
Život umjetnika u Njemačkoj je skoro isti kao i život umjetnika u Crnoj Gori i šire, primjećuje Gabrijela, koja je o tome razgovarala sa kolegama i koleginicama nakon zatvaranja u vrijeme „korone“, kad su ponovo počeli da se okupljaju na likovnim kolonijama.
-Svi imamo iste probleme, teško je, ali znači nam podrška države. Kod nas je nakon „korone“ država pokrenula program podrške za projekte i ja sam aplicirala sa ovim projektom, koji je država sufinansirala. To mi je mnogo značilo, jer nakon pandemije je bilo jako teško ponovo početi sa umjetničkim radom, potsjeća Gabrijela Šafarčik.
Njena izložba u Kotoru će biti otvorena narednih 20 dana, a ona će od 11. do 18. maja biti učesnica likovne kolonije u Ulcinju.
Stvaralačka solidarnost
Slikar, pjesnik i pisac Ethem Bajmak, porijeklom sa Kosova, došao iz Istanbula specijalno za otvaranje Gabrijeline izložbe. On je svoje stvaralaštvo likovnoj publici u Kotoru predstavio na izložbi u Gradskoj galeriji 2022. godine, a otvaranje izložbe tada je ispratila i Gabriele.
-Ovo je jako teško vrijeme, zato mi umjetnici imamo potrebu da se uzajamno pomažemo, da pružimo jedan drugome ruku i da se podržavamo, da se solidarišemo. Gasbrijela je na moju izložbu došla prije dvije godine, a sada sam ja došao u Kotor samo zbog njene izložbe. Zahvalni smo galeristi Milenku Premoviću koji nas takođe podržava, kazao je za BN Baymak, koji će ovoga ljeta biti učesnik „Festivala svjetlosti“ u Kotoru.
Bake-princeze sjećanja
-Svaki od ovih radova na poseban način odiše nekim Gabrijelinim sjećanjem na djetinjstvo: od onih višanja u slatkom, preko nekih tapeta, životinja koje se pojavljuju kao figure koje su ucrtane u memoriji autora. To Gabrijela kroz određenu vrstu ekspresije prezentuje u svojim djelima i to se može tretirati kao “katastar sjećanja”. Ako uđete u analizu svakog pojedinačnog djela, vidjećete koliko visoko ta figura zauzima mjesto u Gabrijelinom životu, jer praktično na svakoj slici nad glavom njene bake nalazi se određeni oreol, a ja čak čitam neku vrstu krune, kazao je Abaz Dizdarević otvarajući izložbu.
/M.D.P./
