“Mi ništa ne znamo o nama, a težimo ka drugome – bez znanja i bez poštovanja onoga što nam je ostavljeno u naslijeđe mi ne možemo ići naprijed”, poručila je glumica Dubravka Vukotić Drakić
U današnje vrijeme polupismene komunikacije SMS-ovima, mejlovima, zaboravili smo da pričamo priče, a još više- zaboravili smo da slušamo one koji imaju šta da nam kažu, kazala je obraćajući se publici Snežana Vukotić, etnološkinja/antropološkinja zaposlena u Javnom preduzeću za nacionalne parkove Crne Gore, koja je u saradnji sa poslenicima JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor osmislila program pod nazivom “Prošlost posmatra budućnost- Putokaži”.
U centru pažnje ovog programa bio je stari kameniti “Crnogorski put” od Kotora, preko Praćišta i Krsca do Njeguša i Cetinja, koji svojom atraktivnošću i ljepotom pejzaža, danas posebno, plijeni pažnju mnogih posjetilaca. U “Gorskom vijencu” Njegoš je opjevao ovaj krševiti put, kojim su ga, oboljelog, na nosilima od Kotora do Cetinja iznijeli Crnogorci, na povratku sa njegovog posljednjeg putovanja, 9. avgusta 1851. godine.
Kroz živopisnu priču književnice Jasenke Lalović, koja u svom stvaralaštvu prožima paštrovsku i crmničku tradiciju, kroz pitku naraciju glumice Dubravke Vukotić Drakić, takođe sa korjenima iz Crmnice (Dodoši), zatim i kroz dokumentarnu izložbu starih razglednica (1890. – 1940.), sve to “začinjeno” zavičajnim mirisom i ukusom njeguškog sira, meda i pršuta, prisutni su imali priliku da zakoračaju stazama istorije i nauče kako da poštuju svoje porijeklo, tradiciju, kulturu.
Oko 30 reprodukcija starih fotografija i razglednica sa jedinstvenim pejzažima Lovćena i Boke kotorske iz kolekcije Nacinalnih parkova Crne Gore, izložene u holu centra, pružaju zanimljiv materijal za upoređenje prirodnog i kulturnog pejzaža, izgleda i običaja ljudi ovog podneblja prije sto godina sa ovim danas. Priča o nasleđu po sjećanju na djetinjstvo i mladost spisateljice Jasenke Lalatović, iskazana starim narativom paštrovsko-crmničkog kraja, nadahnula je i publiku u kojoj je bilo mnogo mladih – učenika/ca kotorske Gimnazije. Oni su nakon programa razgovarali sa spisateljicom, zainteresovani za život i običaje podneblja iz koga je ponikla, a koje je briljantno dočarala u Trilogiji “Brda od pelina” (romani “S one bande moje gore”, “S ove bande moje gore” i “Kastigulja”), te u romanu “Bastadur”, iz kojih je glumica Vukotić-Drakić čitala priče. Zanimljiv je opis Crnogorskog puta upravo u romanu “Bastadur”.
Autorka pomenutih romana istakla je važnost očuvanja jezika kao činioca ličnog i kolektivnog identiteta, a jezik kojim je ona “progovorila” je jezik njene babe, koji je ona pišući ponovo učila, dopunjavala istražujući arhive, slušajući sugestije čitalaca…
Ostaviti trag u vremenu i prostoru
-Htjela sam samo da ispričam drugačiju priču o nama, jer sam oduvijek osjećala da ta priča nije dopričana, da vratim autentične slike o ljudima i običajima…Svuda apelujem- ne mora čovjek da bude posebno talentovan da piše, sva sjećanja koja imate – ostavite trag. A unuci sjutra neće gledati da li ste vi to ispravno napisali ili ne, ostavite tragove, to je dragocjena vrijednost koja se prenese na sljedeća pokolenja, naglasila je književnica. On se u svojim knjigama držala vrijednosti emocije i onoga što joj je u djetinjstvu podareno jezikom ljubavi. Mladima je poručila da cijene svoje porijeklo i da budu svjesni nametnutih modela kojih treba da se oslobode.
Poštovanje sopstvenog nasleđa- vjetar u jedra napretka
-Kao pedagog se trudim da studentima prenesem tu potrebu i tu ljubav ka onome što je potraga za onim što jesmo- za tim identitetom, za tim porijeklom, za svim onim bogatstvom koje imamo na ovom našem malom prostoru. Mi ništa ne znamo o nama, a težimo ka drugome – bez znanja i bez poštovanja onoga što nam je ostavljeno u naslijeđe mi ne možemo ići naprijed, poručila je glumica Dubravka Vukotić Drakić. Na njeno pitanje upućeno prisutnima kakvo je njihovo iskustvo u vezi očuvanja kulturne baštine u Kotoru, iz publike je stigla reakcija da je odnos nadležnih po tom pitanju veoma loš (“nikakav”), bar što se tiče očuvanja zidina Tvrđave Sveti Ivan, Crnogorskog puta i Špiljara.
Program večeri usmjeren je na promociju najatraktivnije drumske komunikacije iz prošlosti, „Crnogorskog puta“ koji su pod ovim nazivom registrovali mletački, austrijski i francuski kartografi. Autorka projekta Snežana Vukotić objašnjava da se ovom ”stazom preko krša‟ od Cetinja preko Njeguša do crnogorsko-austrijske granice na Krscu, dolazi do Crnogorskog pazara koji se od XVII do polovine XVIII vijeka nalazio uz sjeverna vrata grada Kotora, a zatim se premiješta u unutrašnjost Starog grada. To pazarište je bilo mjesto razmjene robe između crnogorske i bokeške privrede, tu se trgovalo drvima, stokom, vunom, kožom, suvim mesom, krtolom. Žene iz zaleđa su ovim putem na leđima i na mazgama donosile sir, pršut, med, maslo, a u povratku sa pazara kupovale so, platno i druge stvari, koje su trgovci donosili preko mora.
Program „Prošlost posmatra sadašnjost – Putokaži” osmišljen je pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Crne Gore u okviru Dana evropske baštine koji se ove godine odvijaju pod sloganom „Baština koja povezuje – kulturne rute – mreže“.
Baština i baštinici
-Pojam “baština” ne označava svako nasleđe, već vrijednosti, fizičke, duhovne, prirodne, kulturne i istorijske, koje su preci stvarali, a koje nasleđuju (baštine) potomci (baštinici) i koje je zbog značaja neophodno sačuvati za potomstvo. Baštinu predstavljaju: 1) usmene tradicije i izrazi, uključujući i jezik, 2) izvođačke umjetnosti, 3)društveni običaji, rituali I svečani događaji, 4) znanja i običaji koji se tiču prirode i svemira i 5) vještine u vezi tradicionalnih zanata, objasnila je etnološkinja Vukotić.
/M.D.P./
