17 C
Kotor

Slušaj online radio

Radovi Teodore Rakidžić obasjani sa “34 zlatne minute”

Radovi Teodore Rakidžić obasjani sa “34 zlatne minute”
Teodora Rakidžić u Kotoru

Umjetnica nas potsjeća da treba u tome uživati, treba to iskoristiti i da je, možda jedini način da fenomen “Zlatnog sata” ostane zabilježen, onaj kroz crtež ili sliku.

Fantastični fenomen “Zlatni sat” prepoznatljiv je u Zalivu Boke kotorske, gdje se prilikom zalaska Sunca u moru reflektuje odraz okolnih planina. Očarana ovom prirodnom pojavom, vizuelna umjetnica Teodora Rakidžić iz Beograda istraživala je koliko “Zlatni sat” traje u Kotorskom zalivu na dan 2. oktobra, kada je otvorena njena izložba u Gradskoj galeriji, prva njena izložba u Crnoj Gori, a 14. samostalna uopšte. U postavci koju je nazvala “34 zlatne minute” predstavila je oko dvadeset radova u raznim tehnikama – ulje na platnu, kombinovana tehnika na papiru – suvi pastel i ugljen. Formati dosta variraju, a dominiraju crteži velikih formata.

-U svakom mjestu bilo gdje na Planeti postoji određeno vrijeme trajanja tog “Zlatnog sata” u različito doba godine. Malo sam istražila, Google je bogat informacijama i tim predviđanjima i vidjela sam da “Zlatni sat” 2. oktobra u Kotoru traje 34 minuta. Toliko bi zvanično trajao da je bilo sunce, u stvari nije bilo, jer je bilo oblačno, primijetila je umjetnica u razgovoru za Boka News. Dodaje da su trenuci “Zlatnog sata” jedinstveni, uvijek različiti i vrlo upečatljivi.

-Svaki dan je drugačiji, ali baš zato što sam naglasila minutažu, imam utisak da to podsjeća koliko je ograničeno to vrijeme trajanja, koliko je podsjetnik da je privremeno to koliko traje najljepša sunčeva svjetlost. Potsjeća nas da treba u tome uživati da treba to iskoristiti i da možda je jedini način da ostane zabijleženo kroz crtež ili sliku,  bar ja kao umjetnik imam takav utisak, kaže Teodora

Ona je ove zlatne minute, zlatne sate dožiljavala u drugom ambijentu, ali njene impresije prenesene na slike i crteže u mnogome potsjećaju na neke kotorske prilike I motive. Jedan od njih je i motiv sa ornamentima koji liče na gotičke prozore palate Drago. Teodora Rakidžić je u stvari slikala pretežno motive iz Srbije – manastir Studenica, Pećka Petrijaršija, Visoki Dečani, koje je obilazila, a ima i motiva iz Crne Gore.

Sa otvatranja izložbe

Završila je Fakultet likovnih umjetnosti u Beogradu, gdje je trenutno na doktorskim studijama, a usavršavala se u Salzburgu u Austriji i u Düsseldorfu u Njemačkoj. Ta iskustva su bila, kaže, definitivno ključna prekretnica za neki dalji napredak, razvoj, donijevši joj dodatnu motivaciju da nastavi dalje, da stvara kad se vrati u Srbiju.

-Drugačiji je ambijent, scena je drugačija, pristup likovnoj sceni je drugačiji, možda i tretman umjetnika. U suštini se malo više sredstava odvaja za umjetnost generalno i onda su izraženije posjete izložbama. Ulaganje u dovođenje različitih profesora sa različitih strana svijeta na te institucije koje uče umjetnosti, malo je bolje pokriveno. Ali to ne znači da ovi predjeli nemaju šta da ponude, nego u suštini treba vidjeti tu raznolikost kad se negdje ode, kad se mi vratimo sa bogatim iskustvom i imamo šta da prenesemo drugim ljudima koji možda teže da se oprobaju u ovim vodama, objašnjava Taeodora , koja je zaposlena na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu na katedri za crtanje-

-Taj posao i pozicija predavača, odnosno nekoga ko može da prenese svoje znanje na mlađe generacije, to je velika privilegija i baš volim što se time bavim i što je i to dio ovoga posla, pored toga da stvaram, ističe Teodora Rakidžić.

Otvaranje izložbe u Kotoru ispratila je i njena sestra bliznakinja, takođe akademska umjetnica, kao i kolege sa Akademije umjetnosti sa Cetinja, sa kojima su zajedno učestvovale na likovnim kolonijama. Jedna Teodorina slika iz ove postavke će za mjesec dana biti izložena u okviru Tivatskog likovnog salona.

BOKS: Slike koje smiruju i uzbuđuju

-Ono što mene posebno dotiče u njenom slikarstvu jeste ta tiha snaga da nas zaustavi, da nas podsjeti kako u običnom pogledu na fasadu, banderu ili obris drveta može postojati poezija. Teodorq nas uči kako da gledamo pažljivije, kako da uočimo ljepotu koja često promiče pred našim očima…Slike Teodore Rakidžić u isto vrijeme smiruju i uzbuđuju, podsjećajući nas da umjetnost nije negdje daleko, već tu, u svakodnevnom životu koji živimo, istakla je akademska umjetnica Radmila Beća Radulović, direktorka KC “Nikola Đurković”, otvarajući izložbu.

/M.D.P./

Najčitanije