Instrumenti sa žicama još u Bibliji se spominju kao instrumenti koji imaju moć umiriti dušu, dati jednu blagost, smiriti duhove, stišati, podići raspoloženje
Tiha kiša, bonaca u Kotorskom zalivu, pravo vrijeme za slušanje blagozvučnih melodija lutnje, žičanog ranog instrumenta, koji je u svom virtuoznom nastupu u prepunoj Crkvi Sv. Marije od Rijeke – Koleđati, u petak, 17. oktobra u najljepšem svjetlu predstavio Pol Kifer. U meditativnoj, atmosferi hrama u kome se čuvaju moći Blažene Ozane, hrama čija su teška metalna vrata štitila unutrašnjost od upliva buke vanjskog svijeta, publika je pomno slušala melodije i ritmove južnoitalijanske tradicije 16. vijeka. Koncert koji su umjetnički kreatori programa Festivala “Tollite Portas” nazvali „Dobro ugođena lutnja Giacoma Gorzanisa“, posvećen je muzici slijepog italijanskog lutnjiste i kompozitora Giacoma Gorzanisa (oko 1520–1575), jednog od najznačajnijih renesansnih majstora za ovaj instrument. Kieffer je izveo izbor njegovih plesnih komada, ričerkara i fantazija, a pošto je publika bila uporna u aplauzu na kraju, izveo je još jedan komad. Dok su zvona sa Crkve Marije Koleđate zvonila za osam ura on je ugrabio trenutak da publici pokaže lutnju, svoj omiljeni instrument, isaknuvši njen kruškasti oblik sa ukrasnom rozetom u središtu, te njenu savršenu izradu od tisovine.
-Lutnja je instrument tišine, ona se svira i sluša upravo kad je vrijeme ovako kišovito, kao što je ove večeri, rekao je Kifer. Za Boka News kaže da je uživao u izvođenju, da mu je velika čast nastupati u ovom sakralnom prostoru u okviru Festivala, te poželio još takvih koncerata.
– Kotor mi je ostao u srcu od kad sam prvi put ovdje došao kao 12-godišnjak. Prošle godine sam prvi put nastupio na Festivalu, a radujem se što sam sada ponovo tu. Lutnja je moj izbor, nakon pet-šest instrumenata koje sam svirao, ona je moja najveća ljubav, kaže Pol i dodaje da će idućeg mjeseca nastupiti u Draču u Albaniji.
Paul Kieffer, rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, po majci porijeklom Srbin, diplomirao je na Schola Cantorum Basiliensis u Bazelu, Švajcarska. Svoju životnu strast prema lutnji otkrio je kao tinejdžer, nakon studija klavira, roga, gitare, mandoline, bendžoa. Iza sebe ima više od hiljadu koncerata širom svijeta. Sarađivao je sa najpoznatijim imenima rane muzike.
Nije sliučajno što je umjetnički tim Festivala odabrao da se ovaj program izvede upravo u prostoru Crkve Sv. Marije od Rijeke- Koleđate.
-Jedna od misija našeg festivala je da jasno prikažemo ljudima tu srednjovjekovnu umjetnost, koja nije samo muzika, nego je i arhitektura. Nekad su to bili neodvojivi elementi, jer muzika se svirala u određenim prostorima. Drugi razlog zašto je program izveden baš u ovoj crkvi je taj što je lutnja tih instrument, a ova crkva ima savršenu akustiku, ovdje se puno bolje može doživjeti izvedba na ovakvom instrumentu nego u katedrali koja je ipak prevelika za tako mali instrument, objasnio nam je don Robert Tonsati, “spiritus movens” Festivala.
Izbor je pao na renesansnog umjetnika Đakoma Gorcanisa (Giacomo Gorzanis) koji je zanimljiv zasto što je jako dugo vremena proveo na Balkanu, bio je veliki putnik. Gorcanis je zapravo Grk iz Južne Italije koji je putovao i po Srednjoj Evropi i po Balkanu. Svirao je i bio je profiljen kompozito, veoma tražen u svoje doba.
Ovo je, kaže don Robert, bilo jedno od festivalskih muzičkih putovanja koja su povezali s temom hodočaša, a htjeli su da lutnja bude na repertoaru i ove godine, s obzirom da se ovaj žičani instrument svirao u Kotoru.
Zvuci lutnje u čast Bl. Ozane
-Lutnju imamo prikazanu u Kotorskoj katedrali u Relikvijaru. Na neki način, u ovoj crkvi Blažane Ozane, kada je služila u kući Buća, ona je morala slušati zvuke ovog instrumenta. U Kotoru je to bio instrument koji se koristio, tako da mi uvijek nastojimo naći te neke poveznice, kaže don Robert, objasnivši da se instrumenti sa žicama još u Bibliji spominju kao instrumenti koji imaju moć umiriti dušu, dati jednu blagost, smiriti duhove, stišati, podići raspoloženje.
Uz žičane instrumente su se pjevali psalmi, himne, dok se u crkvenoj ikonografiji prikazuju anđeli kako sviraju lutnje. Zbog tih lijepih zvukova i učinka koje imaju, smatra se da su to instrumenti “i za nebo i za zemlju”.
/M.D.P./
