NOVALJA – Mala plava riba postala je velik problem hrvatskog ribarstva. Lovi se slabo, ulovljena riba svakim je danom manja.
U posljednje vrijeme toliko je mala, nedorasla, da postaje upitan njen plasman na tržište, a državna ribarska vlast posegnula je za nepopularnom mjerom – na nekoliko lokaliteta privremeno je zabranjen rad s okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom.
Listopadski mrak godinama je donosio najbogatije ulove srdele, i to upravo na sjevernom Jadranu, u Riječkom zaljevu, Kvarneru, uz zapadnu obalu Istre. Ovogodišnji listopad, međutim, ribarima će ostati u trajnom lošem sjećanju. Počeo je novi mrak, i on je nekad bio izdašan, što je predstojećih dana teško očekivati. Čitave ove godine mala plava riba lovi se slabo, ribari su znatno ispod ulovne kvote što ju je zakonodavac propisao. Uistinu, bilo bi prvorazredno iznenađenje da se odjednom počne loviti u velikim količinama i zadovoljavajuće veličine. Umjesto toga, ribari strahuju od mogućih novih zabrana.
Tune onemogućavaju ribolov
Ulovi su bili skromni, a riba mala, u prosjeku 65 inćuna u kilogramu. Situacija je, međutim, postala takva da je danas i to dobra riba, čak i na izvoznom, talijanskom tržištu. Ni kod naših morskih susjeda Talijana stanje s malom plavom ribom nije ništa bolje. Ono što u normalnim okolnostima ne bi prošlo, Talijani sada uzimaju. Bilo je i ulova kada je 100 primjeraka inćuna stalo u kilogram, takvu ribu teško je, gotovo nemoguće prodati. Tek nešto malo apsorbira domaća maloprodaja. Nije za izvoz, a nije ni za preradu, samo za hranjenje tuna u kavezima po skromnoj cijeni. Tek dva puta, kaže, imao je inćune kada ih je u kilogram stalo manje od 60, a jedan brod imao je jednokratni ulov inćuna od 55 u kilogramu. Slično je i sa srdelom, kada je od 50 smatra se odličnom.
Nešto je bolja riba u Riječkom zaljevu, govore ribari, u prosjeku 10 primjeraka manje u kilogramu, u odnosu na onu iz Kvarnera. Ribarima to malo znači, jer u Riječkom zaljevu caruju tune, praktički je nemoguće loviti. U prošlom mraku malo je koji brod radio u tom akvatoriju. Svijetlili su dva, tri sata i dizali sidro, mrežu nisu topili. Tune i dupini veliki su predatori male plave ribe. Govore ribari da tuna dnevno pojede oko 10 posto svoje težine. I sad, lako se dolazi do zaključka koliko pojedu tune, a koliko ulovi kompletna flota hrvatskih plivaričara. Tune su se u Jadranu nekontrolirano namnožile. Ribari se žale, pretjerane su mjere zaštite što ih nameće međunarodna organizacija za zaštitu tuna. Prije dvadesetak godina, kada su donesene, bile su utemeljene, dok je danas stanje u moru drastično promijenjeno. I još se ove godine dogodilo da su naši ribari tunolovci dodijeljenu im kvotu izlovili u Sredozemnom moru, a ne u Jadranu. “U moru je ostalo puno više gladnih usta”, govore oni i pitaju: “Zašto, i u č
Pojavili se i rebraši
Ribari ukazuju na još jedan, za njih veliki problem, što im se nametnuo posljednjih mjeseci.
– Sve se urotilo protiv nas, loše vrijeme, tune, dupini, luci… Koliko samo ima tih predatora. Kao da to nije dovoljno, sada su se pojavili i rebraši, pune su ih mreže. Teške su, jedva ih dižemo, a više od polovice težine čine ti napasnici, žali se jedan od ribarskih sugovornika.
Mala riba ne pojavljuje se od jučer u ulovima, traje to više godina. Srdele i inćuni svake su godine manji, sada je taj negativan trend dostigao vrhunac. Stara generacija ribara plivaričara, danas uglavnom sve umirovljenici, s nostalgijom se sjeća vremena lova velikih srdela – u jedan kilogram stalo je od 33 do 35 primjeraka. Hoće li se tako velike ikada više loviti? Za takvo stanje mnogi su skloni optužiti ribare, kažu, ne dozvoljavaju ribi da naraste. Istodobno, oni odgovaraju da njihov ukupan ulov čini tek trećinu u odnosu na količine koje pojedu tune i dupini.
Zašto je tako, a posebno zašto je riba ove godine izuzetno mala, nedorasla. Valjana odgovora nismo čuli. Znanstvenici istražuju, ali… treba vremena da spoznaju sve ono što se događa dolje, ispod površine. Od mjerodavnih osoba čuli smo mišljenje da je sitna riba pokazatelj da je ovosezonski mrijest bio dobar, te da se tako nedoraslu mora sačuvati za budućnost našeg ribarstva. Treba joj dozvoliti da naraste, da se barem jednom izmrijesti i ostavi potomstvo. Neki ribari govore da je nedorasla riba rezultat zakašnjelog, naknadnog mrijesta. Kažu, klimatske su promjene značajno utjecale na prirodu, mnogo se toga mijenja, pa je moguće da se promijenilo i vrijeme mrijesta nekih vrsta. U svakom slučaju, zaključuju oni, s tako malom, nedoraslom ribom ne možeš ništa, tržište je ne prihvaća, od nje nema koristi.
