Izložba „U dijalogu“, zajednički projekat beogradske slikarke Ivane Živić i hrvatskog skulptora Petra Hranuelija, biće otvorena 14. decembra u 18h u ARTRO galeriji, koja djeluje u sklopu Feel Alive Hub-a u Luštici Bay, saopštava Kristina Kestner, kreativna direktorica galerije Artro.
U jedinstvenom ambijentu koji spaja kamen, vodu i mediteransku svjetlost, ova izložba donosi snažan vizuelni razgovor između dva umjetnička jezika. Ivanina platna prikazuju ženska tijela u meditativnom plutajućem stanju, viđena iz podvodne perspektive koja otkriva unutrašnji mir, fluidnost i ritam podsvijesti. Nasuprot tome, Hranuelijeve skulpture izrađene u kamenu prikazuju figure uhvaćene u trenutku pokreta, iznenađujuće lagane i dinamične, kao da materija gubi težinu i pretvara se u energiju.
„U dijalogu“ spaja ova dva univerzuma u zajednički prostor — prostor tišine, pokreta i kontemplacije. Izložba poziva posmatrača da zastane, oslušne i uđe u sopstveni dijalog sa umjetnošću i ambijentom Luštice Bay.
Slikarka Ivana Živić je rođena u Sarajevu 1979. godine. Diplomirala je slikarstvo 2004. godine na Fakultetu likovne umetnosti u Beogradu, odsek za slikarstvo, gdje je i magistrirala dvije godine kasnije. Od 2006.g. je stalna članica ULUS-a. Prisutna je na 30 samostalnih i preko 65 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Skulptor Petar Hranueli je rođen u Supetru 1975. godine, a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 57 samostalnih i 108 skupnih izložba u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Član je HDLU-a od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu.
Iz kataloga
Izložba „U dijalogu“ spaja dva umjetnička univerzuma koji, iako nastaju iz različitih medija, ulaze u tihu, ali snažnu međusobnu komunikaciju. U prostoru koji zajedno formiraju, vrijeme se ne posmatra linearno, već kao niz zaustavljenih trenutaka u kojima se otkrivaju tišina, lakoća i unutrašnji ritam tijela. Dijalog Ivane Živić i Petra Hranuellija ne odvija se riječima, već energijama — između daha i pokreta, fluidnosti i čvrstine, svijesti i sna.
Ivanina platna otvaraju pogled iz neočekivane „underwater“ perspektive: prema površini koja treperi i priziva podsvjesno. U tom vodenom prostranstvu ženska tijela plutaju bez težine, uronjena u stanje meditativnog smirenja. Voda postaje metafora unutrašnjeg pejzaža — mjesta gdje misli utihnu, a figura se pretvara u osjećaj, refleksiju, senzaciju. To je prvi glas ovog vizuelnog dijaloga, onaj koji govori tiho, kroz svjetlost i usporeno vrijeme.
Nasuprot toj fluidnosti, Hranuelijeve kamene skulpture donose drugi glas dijaloga — čvrst, ali neočekivano pokretan. Njegove figure uhvaćene su u kratkoj milisekundi kretanja, u prijelazu između zamaha i smiraja. Kao da materijal gubi svoju težinu I pretvara se u energiju, ritam, zamah. Kamen prestaje biti statika i postaje zapis pokreta, „screenshot“ trenutka u kojem materija nakratko diše.
Kada se susretnu, ova dva medija uspostavljaju treći, zajednički prostor — prostor dijaloga tijela, materije i vremena. Kod Živićeve, voda ukida gravitaciju i pretvara tijelo u čistu senzaciju. Kod Hranuelija, čvrsta materija prerasta u lakoću koja prkosi svojoj prirodi. Svako djelo nosi sopstveni ritam, ali tek zajedno otkrivaju suštinu: trenutak kada se fizičko razgrađuje, a figura postaje simbol, tišina, trag postojanja. U tom međuprostoru, u dijalogu slike i skulpture, prolazno dobija dimenziju trajnog, a materijalno postaje metafizičko. Izložba „U dijalogu“ tako ne prikazuje samo dva umjetnička svijeta — ona ih spaja u jedinstven razgovor u kojem pokret i tišina, voda i kamen, unutrašnje i spoljašnje postaju harmoničan, zajednički jezik.
/M.D.P./
