Knjiga „Iz bokeške pjatance“ Maša Čekića, promovisana je sinoć u foajeu Dvorane Park u okviru programa 57. Praznika mimoze. Među koricama su sabrane tople priče i tradicionalni recepti koji čitaoce vode kroz ukuse i mirise Boke, veličajući značaj doma i porodične trpeze.
Čekić sebe definiše primarno kao novinara koji je, koristeći mikrofon i istražujući arhive duže od četrdeset godina, postao hroničar prošlih i sadašnjih vremena. Njegov rad je „šetanje kroz prošlost“, koje mu je omogućilo otkrivanje Boke Kotorske kao mjesta koje se oduvijek klanjalo univerzalnim svjetskim vrijednostima.
„Proučavajući tu, svekoliku baštinu koju su nam preci ostavili, shvatio sam koliko se toga uništilo, zaboravilo, izgubilo, koliko se naših običaja promijenilo. I osjetio sam da mi je zadatak da zapišem kako je bilo, nadajući se da će u jednom trenutku to nekom zatrebati, da će to neko pogledati, afirmisati, vratiti, jer grijeh je prema precima da se to zaboravi. Grijeh je prema nama i našoj budućnosti, jer bez toga što smo bili nema budućnosti“, kazao je Čekić.
Knjiga sadrži 32 priče, a na kraju svake od njih, kako ističe rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor i urednica knjige, Marija Starčević, autor donosi po jednu staru recepturu, tematski usklađenu sa sadržajem priče.
„U knjizi su se našle i neke priče koje su već do sada bile objavljivane, iz želje da ovo izdanje tematski zaokružimo. U gotovo svakoj priči je istaknuto koliko su važne prave vrijednosti zajedništva, porodice i nadasve dostojanstva „malog običnog čovjeka“. Iz našeg malog tima koji je radio na pripremi ove knjige, posebno bih istakla ulogu gospodina Vojislava Bulatovića, koji je uradio prelom, dizajn, dizajn korica i zaslužan je za ove prekrasne fotografije“, navela je Starčević.
Milina Kovačević iz JUK Herceg-fest kaže da je Mašo radijski čovjek koji govori jasno i slikovito, sa šarmom, a tako i piše.
„Svaka priča u knjizi predstavlja zanimljivo putovanje kroz njegovu ličnu, ali i našu kolektivnu prošlost, koja se lako prepliće sa istorijom i drugim naukama. Kroz cijelu knjigu, autor nas upoznaje sa naslijeđenim regulama, kako treba i šta valja raditi. To je pohvala svemu što nam je Bog dao, zahvalnost precima i znanje koje se nesebično dijeli“, rekla je Kovačević.
Književnik i knjižar, ali i dugogodišnji prijatelj Maša Čekića, Nikola Malović je, uz detaljan pregled svih poglavlja i osvrt na mnogobrojne bokeške legende, istorijske momente i detalje druženja sa autorom, kazao da je on svjesno odbacio profesiju politikologa.
„Mašo je odmahnuo rukom i počeo da se bavi guloznijim, šarenijim, mirisnijim i ukusnijim stvarima, jer je i na taj način doživio zalivsku, a rekao bih i regionalnu slavu“, kazao je Malović. Čekića je okarakterisao kao gastroesejistu, ali i etnografa, etnologa, kulinara – „jedna mištura, kako bi rekli Kotorani, od raznih umijeća i zanata“.
