Direktorat za inspekcijski nadzor Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine nema dovoljno kadrovskih kapaciteta da isprati da li se poštuju rješenja o zabrani gradnje koje ovaj organ donese, pa se na terenu događa i da nikne kakav zid, garaža, kućica, ali i hotel sa tri sprata podruma, suterenom i šest nadzemnih etaža! To proizilazi iz odgovora Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na pitanja Pobjede o izgradnji hotelskog kompleksa u Baošićima.
Tek kada je 26. marta određen pritvor do 30 dana osumnjičenom Čedu Popoviću, vlasniku kompanije „Carine“, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio produženo krivično djelo građenje objekta bez prijave dokumentacije, crnogorska javnost je saznala da „Carine“ već duže vrijeme ne poštuju rješenja o zabrani gradnje.
– Ocijenjeno je da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni u dužem vremenskom periodu ignorisao zabrane građenja Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine i na ovaj način pokazao kontinuitet i upornost, budući da su radovi izvođeni na gradilištu u Kumboru i Baošićima, koje radnje nijesu jednokratne, već su trajale u dužem vremenskom periodu i nakon izdatih zabrana – obrazložila je pritvor predsjednica Osnovnog suda u Herceg Novom Vesna Gazdić.
„MJERE I RADNJE“
Na pitanje kako je moguće da je hotel u Baošićima u grubim građevinskim radovima praktično završen, iako je Urbanističko-građevinska inspekcija još u oktobru 2024. godine donijela rješenja o zabrani građenja na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela, iz Direktorata za inspekcijski nadzor odgovorili su da se ovaj organ „suočava sa ograničenim kadrovskim kapacitetima u odnosu na obim posla, što se odražava na učestalost i dinamiku kontrole na terenu“.
– Investitor je sa donošenjem i prijemom rješenja o zabrani upoznat sa mjerom zabrane. Inspekcija ovog Ministarstva će nastaviti da u daljem toku postupka preduzima mjere i radnje u skladu sa svojim ovlašćenjima i zakonom – naveli su iz Ministarstva, bez objašnjenja na koji način će se sada naprasno „kadrovski ojačati“ kako bi te buduće „mjere i radnje“ u daljem toku postupka dovele do posljedica u skladu sa zakonom.
Urbanističko-građevinska inspekcija Ministarstva je, kako ističu u odgovorima, nakon utvrđenih nepravilnosti tokom kontrole prijava građenja za objekat hotela „Carine“ u Baošićima donijela rješenja o zabrani građenja za obje faze projekta – lamelu D (faza I) i lamele A, B i C (faza II). U oba slučaja, kako navode iz Direktorata, nakon sačinjavanja zapisnika o inspekcijskom nadzoru, investitoru „Carine“ d.o.o. iz Podgorice zabranjeno je dalje izvođenje radova. Investitor je potom više puta dopunjavao dokumentaciju – u novembru 2024, kao i u martu 2026. godine – ali je kontrolom utvrđeno da nepravilnosti nijesu u potpunosti otklonjene, zbog čega zabrana građenja i dalje ostaje na snazi. Kako navode iz Ministarstva, Urbanistička inspekcija je 20. marta 2026. godine izvršila nadzor na lokaciji, sprovela mjeru zabrane u skladu sa donesenim rješenjima i zatvorila gradilište, dok je kontrola posljednje dopunjene dokumentacije i dalje u toku.
Na pitanje da li je Ministarstvo u periodu od donošenja zabrane izvođenja radova do zatvaranja gradilišta u martu 2026. evidentiralo kontinuirano izvođenje radova i, ako jeste, zašto nijesu preduzete strože mjere ranije (npr. prinudno zatvaranje, prekršajne ili krivične prijave), odgovorili su „Vidjeti odgovor na 1. pitanje“. A u tom odgovoru, podsjetimo, žale se na manjak kadrovskih kapaciteta.
PREKORAČENJE
Pitali smo i kako objašnjavaju činjenicu da je nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniše Minića iz marta 2024. godine odobrio spratnost hotela koja odstupa od urbanističko-tehničkih uslova iz 2019. i tada važeće planske dokumentacije. Iz Ministarstva navode da je rješenjem Minića od 11. marta 2024. godine data saglasnost kompaniji „Carine“ na dopunjeno idejno rješenje hotela spratnosti 3Po+Su+6 (tri sprata podruma, suteren i šest etaža), iako je planom predviđena spratnost Po+Su+6 (podrum, suteren i šest etaža). Kako pojašnjavaju, isto rješenje je u junu 2024. godine izmijenjeno, ali je i tada saglasnost ponovo data za istu spratnost objekta.
– U urbanističko-tehničkim uslovima od 20. juna 2019. godine, izdatim od strane Sekretarijata za prostorno planiranje i izgradnju Opštine Herceg Novi, navedeno je, pored ostalog, da u zonama stanovanja malih i srednjih gustina (SMG i SS) po pravilu se dozvoljava izgradnja samo jedne podrumske etaže. U ostalim zonama više podrumskih etaža dozvoljava se, izuzetno, u slučaju građenja garaže kao dijela osnovnog objekta radi zadovoljenja propisanog broja parking mjesta na urbanističkoj parceli ili gradnja garaže kao osnovnog objekta infrastrukturne namjene, a ukoliko to dozvoljavaju prirodni i stvoreni uslovi lokacije (hidrogeološke, geomorfološke, seizmičke, karakteristike terena, okolni objekti i drugo) – navode iz Ministarstva.
U odgovoru, međutim, nije precizirano na koji način je u konkretnom slučaju ocijenjeno da su ispunjeni svi ti uslovi koji bi dozvolili odstupanje od planom predviđene spratnosti, niti kako je odobrena izgradnja tri podzemne etaže u odnosu na ranije definisana ograničenja.
Sve ove saglasnosti, podsjetimo, izdate su uprkos upozorenju Uprave za zaštitu kulturnih dobara da investitor nije primijenio Pojedinačnu procjenu uticaja na baštinu (HIA studiju) kojom se umnogome ograničavaju kapaciteti hotelskog kompleksa i reguliše gradnja koja neće ostaviti devastirajuće posljedice po prostor koji je pod zaštitom UNESCO-a. Minić je, kao i investitor Čedo Popović, grubo spočitao Upravi da je zakasnila sa donošenjem HIA, jer 2019. godine nije ni izdala konzervatorske uslove koji su morali prethoditi izdavanju urbanističko-tehničkih uslova. Pojednostavljeno gledano, Minić je bio u pravu, jer je Uprava ćutala od 2019. do 2023. godine, ali je nedopustivo da jedan državni službenik, sa odgovorne funkcije kakva je glavni državni arhitekta, ne prihvata da vidi širu sliku i ne učini sve da ispoštuje primjedbe drugog državnog organa, te zaštiti državne interese i prostor koji je UNESCO prepoznao kao „izuzetnu univerzalnu vrijednost“. Iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine nijesmo dobili odgovor na pitanje da li smatraju da je u ovom slučaju došlo do sistemskog propusta u nadzoru i koordinaciji između glavnog državnog arhitekte, Urbanističko-građevinske inspekcije i Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
BILI U OBAVEZI
Pored svega, u oktobru 2025. godine, četiri mjeseca nakon što je usvojen izmijenjeni i dopunjeni Prostorno-urbanistički plan opštine Herceg Novi kojim se „Carinama“ ucrtavaju tri podrumske etaže, Ministarstvo podnosi Upravi za zaštitu kulturnih dobara zahtjev za izdavanje konzervatorskih uslova za potrebe izdavanja novih urbanističko-tehničkih uslova za projekat hotela. Na novinarsko pitanje da li je to samo providan pokušaj pribavljanja dokumentacije koja pomaže kompaniji „Carine“ da kroz papire legalizuje dvije dodatne podrumske etaže, koje su ucrtane novim PUP-om Herceg Novi, iz Ministarstva su odgovorili da su bili dužni, nakon obraćanja investitora, da UTU izdaju u skladu sa novim planom i da pribave uslove koje izdaje organ za tehničke uslove, a koji su neophodni za izradu tehničke dokumentacije.
– Kako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara organ za tehničke uslove, to je Ministarstvo bilo u zakonskoj obavezi da od Uprave pribavi konzervatorske uslove – navode iz Ministarstva.
Ne komentarišu koja je svrha njihovog obraćanja i poštovanja zakonske procedure, kada su u tom trenutku dobro znali da su „Carine“ gotovo u cjelosti izgradile hotelski kompleks, te da bilo kakve smjernice Uprave za zaštitu kulturnih dobara o kapacitetima hotela neće imati nikakvu funkciju, kao što nijesu imale ni u prvoj polovini 2023. godine kada je donesena Pojedinačna procjena uticaja na baštinu. Baš kao i njihov raniji kolega Minić, ostali su nijemi na dopis direktorice Uprave Petre Zdravković, koja je Ministarstvo u novembru prošle godine podsjetila kakve će sve posljedice po prostor imati izgradnja hotelskog kompleksa i nasipanje obale, bez usvojenih smjernica Pojedinačne procjene uticaja na baštinu. I pored svega, Uprava je ispratila zakonsku proceduru i konačno, u februaru ove godine, donijela Rješenje o konzervatorskim uslovima, koje je trebalo da bude na snazi još 2019.
Iz Ministarstva, na kraju, nijesu Pobjedi odgovorili ni ko snosi odgovornost za to što su radovi izvođeni u zoni zaštićenog područja Kotora, uprkos izdatim zabranama i utvrđenim nepravilnostima, te da li je Ministarstvo pokrenulo postupke utvrđivanja odgovornosti unutar svojih nadležnosti.
DISHARMONIJA
Nije ovo prva međuinstitucionalna disharmonija, koja se katastrofalno odražava na zaštitu kulturnih dobara i prostora u Crnoj Gori. Pobjeda je, podsjetimo, tokom prošle godine ukazala i dokazala da rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara uopšte ne prate pravovremene i zakonite reakcije Građevinske inspekcije Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Najslikovitije smo to pokazali kroz izgradnju glomaznog konaka u Manastiru Kosijerevo, koji je bespravno podigla Eparhija budimljansko-nikšićka Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Uprkos tome što je Uprava za zaštitu kulturnih dobara donosila rješenja o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje na samom početku izgradnje, te upućivala urgencije Ministarstvu prostornog planiranja, Građevinska inspekcija tog ministarstva nije izlazila na teren. Izašli su poslije nekoliko godina, tek kada je cjelokupni konak bio završen i to brže-bolje kada su vidjeli novinarska pitanja. Svoje nepostupanje tada nijesu opravdavali manjkom kadra, već su se pozvali na „prioritete“ i na „dinamiku rada“, navodeći da prednost imaju slučajevi na državnom zemljištu i predmeti koje iniciraju tužilaštvo, sud ili policija. Za konak donijeli su samo rješenje o zabrani njegove upotrebe do momenta upisivanja objekta u katastar nepokretnosti.
Upravo taj obrazac – zakašnjela reakcija i formalno postupanje nakon što je šteta već učinjena – ponavlja se i u slučaju Baošića. Razlika je samo u razmjerama, ali ne i u suštini: institucije reaguju tek kada više nemaju što da zaštite.
KOMENTAR NOVINARA
Snagu investitorima daje isključivo država
Pobjeda je u više navrata upozoravala crnogorsku javnost i nadležne organe da je sistem zaštite naše baštine već odavno desetkovan i razoren. Tokom minulih 15 godina Uprava za zaštitu kulturnih dobara je degradirana, potcjenjivana, srozavana i obesmišljavana. Političari minule vlasti, ali i ove sadašnje, vidjeli su je samo kao dekor koji treba da pokrene neke kozmetičke promjene, ali suštinski da bude poluga preko koje će se ozakoniti besprizorni građevinski projekti i investicije u zaštićenom području.
Na čelu Uprave imali smo i direktore koji su, narodski rečeno, bili „manji od makova zrna“, gotovo nevidljivi, a pojedini su i odgovorni za Popovićev argument „ćutanje administracije“, pa su zaista i ćutali, nijesu postupali, pravili se nenadležni, nijesu „talasali“, jer – nepopularno je talasati kada si na državnim jaslama, te na lažnom autoritetu (čitaj: neradu) ubiraš plodove funkcije. A snagu tom argumentu „ćutanja administracije“, naravno, dala je sama država. Bez nje, da se razumijemo, ne bi bilo moguće kršiti zakone i graditi uprkos rješenjima organa te iste države.
Uprava danas grca usljed nedostatka sposobnog kadra, stručnih ljudi različitih profila, dovoljno vještih, brzih i hrabrih da izgrade autoritet i odupru se potcjenjivačkom odnosu investitora i lokalne i državne vlasti koji na sve načine žele da ih predstave kao „kočničare razvoja“. Jer, da nije tako, ne bi se potpredsjednica Skupštine Crne Gore Zdenka Popović (Demokrate), usred rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora, početkom februara uznemireno obrušila na Upravu i sa skupštinske govornice im poručila da ne „obilaze objekte koji su u završnoj fazi izgradnje i koji imaju građevinsku dozvolu i da ne prijete vlasnicima tih objekata da će im donijeti rješenje o zaustavljanju gradnje“!? Naravno, cijela Crna Gora zna da je Zdenka mislila na Čeda Popovića i to baš u trenutku, dakle u istom danu, kada su stručna lica Uprave pokušavala da spriječe nasipanje plaže ispred hotelskog kompleksa „Carina“ u Baošićima! Potpredsjednica Skupštine uči Upravu što i kako treba da radi!?
Izostala je zvanična reakcija Uprave, ali i kolega iz skupštinskih klupa, na ovaj besprizorni pokušaj uticaja na rad jedinog državnog organa nadležnog za zaštitu našeg nasljeđa, u trenutku kada iz UNESCO-a šalju upozoravajuće poruke o gubljenju zaštite. No, možda je najbolji odgovor na nezapamćenu reakciju Popović dala jedna službenica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, koju novinar Pobjede namjerno neće imenovati, a koja je u objavi na Fejsbuku istakla da je porazno „kada potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović koristi svoju poziciju i poziva institucije da se ne bave svojim poslom“.
– Dakle, Zdenka se usudila da „uči“ Upravu za zaštitu kulturnih dobara da ne treba da reaguje na neviđeno uništavanje obale u zaštićenom prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora. (…) Popović je svojom izjavom ponizila zaposlene u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, omalovažila njihov rad i nacrtala mete, jer u zemlji mafijaških klanova, tajkuna, zemlji korupcije, improvizacije, bjesomučnog urnisanja prostora, oni koji pošteno i predano rade svoj posao mogu samo očekivati da ih neko presretne, priprijeti i ko zna što još. Gospođa Popović očigledno ne zna da je njen posao da štiti javni interes, a ne Čeda Popovića ili nekog drugog „graditelja“ – napisala je, između ostalog, ta službenica Uprave.
Dakle, javni interes. Da li je to nepoznanica za cijelu garnituru političara, od početka višestranačja do danas? Da nije, ne bismo imali nekontrolisanu urbanizaciju, brojne primjere korupcije, Kostajnicu, Baošiće ili prekrajanje arhitektonskog i kulturno-istorijskog nasljeđa u režiji Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
Ali što vrijede zaštita i razna rješenja Uprave o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje kada prvi ljudi u državi, dakle vlast, svi ministri (čast izuzecima) na čelu sa premijerima od 1990. godine do danas nijesu vidjeli dalje od zatamnjenih stakala svojih limuzina kojima obilaze ovu našu ojađenu i očerupanu Crnu Goru? Dakle, ćutali su, ignorisali nadležnosti svog jedinog organa za zaštitu baštine, podilazili crkvi i inim investitorima, sve pod izgovorom da „država mora da se razvija“, a „svetinje“ da se čuvaju. Za čiji interes? Možda nam odgovor na to pitanje mogu jedino dati sudske presude, kada jednoga dana postanemo zemlja u kojoj se poštuju zakoni, a odgovornost političara se bude mjerila istinom, učinkom, pravom i pravdom, a ne količinom superlijepka kojim su se, gladni, zalijepili za fotelje.
/Jovan Nikitović/
