Najznačajnija kompanija za Istru i susjednu županiju danas obilježava 160. godišnjicu rada. Velik broj stanovnika Pule i Županije egzistencijalno, emotivno i obiteljski je kroz više naraštaja vezano za Uljanik. Oko Arsenala se gradila Pula i Pula je gradila Arsenal, kasnije brodogradilište i sva ostala poduzeća unutar Uljanika. Tim povodom razgovaramo s predsjednikom Uprave Uljanik Grupe Gianniem Rossandom.
Hrvatska brodogradnja trenutno ima 46 brodova u knjizi narudžbi, od čega samo Uljanik Grupa 21 brod ukupne vrijednosti oko milijardu eura. Posljednjih desetljeća Uljanikove su gradnje sofisticirane i s većom dodatnom vrijednošću s čime su se pulski brodograditelji pozicionirali na svjetskom tržištu.
– Knjiga narudžbi je obećavajuća i zahtjevna, veliki su poslovi u tijeku ili u pripremi.
– Dobro smo napunili knjige narudžba i to u prošloj godini koja je bila dosta složena jer je na globalnoj razini ugovoreno oko 40 posto manje brodova nego u 2014. godini. Dobro smo procijenili da će ova godina biti složena po pitanju ugovaranja, jer je u svjetskim razmjerima ugovoreno 60 posto brodova manje nego u prošloj. Zato smo lani ubrzano ugovarali poslove. Brodogradnja ima svoje cikluse, na svjetskoj razini danas se nalazi u značajnoj krizi. Međutim, sada imamo dosta vremena. Ukoliko u narednih 7-8 mjeseci ne ugovorimo niti jedan brod naša proizvodnja to neće osjetiti. Brodogradnja ima dugi proizvodni proces, više od dvije godine, pa smo tako krizu koja je nastupila 2008. osjetili tek 2010.
– Možete konkretizirati koji su poslovi ugovoreni i u kojoj su fazi proizvodnje? Koliko znam u knjizi narudžbi je nekoliko brodova…
– Cutter-suction drager koji je sada na navozu najsnažniji je takav brod koji je ikad napravljen ili se radi u svijetu. Preostali su i poslovi koji su ostali kod podizanja procesa proizvodnje, to su dva tankera koji se kombinirano grade u Puli i Rijeci. Grade se visoko sofisticirani samoiskrcavajući bulkovi za kanadskog naručitelja. Došla je prva količina čelika i počelo je rezanje prije nekoliko dana za gradnju 530. – kruzer za australsku kompaniju Scenic.
U ovom trenutku smo u punoj zaposlenosti, dva broda su na navozu, dva su u moru i dva u pripremi. Još nismo zadovoljni s outputom što je posljedica slabije zaposlenosti u prošlosti. No, vide se pomaci i u narednim mjesecima ćemo uhvatiti onaj ritam koji je nama potreban. Kod ugovaranja imate zadane rokove bez kojih nemate šanse dobiti ugovor. Niti jedan vlasnik nema preduge rokove jer ne može riješiti financiranje. Zbog toga mi danas moramo nadoknaditi izgubljeno vrijeme, period uhodavanja do pune zaposlenosti. To znači da nas čeka zahtjevna 2017. godina u proizvodnom smislu, gdje moramo tražiti od radnika pojačani angažman. Morat ćemo se dogovoriti s našim radnicima da se radi intenzivnije, više sati. To nisu uvjeti u kojim čovjek može raditi do penzije, ali jednostavno u ovoj godini će biti takva situacija. Iza toga očekujem da će se dostići normalni proizvodni ciklus gdje čovjek može raditi uobičajenim tempom.
– Rekli ste da je knjiga narudžbi zahtjevna, ali ostvariva.
– Potpuno argumentirano govorimo da je ostvariva. Za proizvodnju treba određeni broj vlastitih radnika i određeni broj kooperanata. Tako je koncepcijski složena Grupa Uljanik, već niz godina. Kad imamo puni kapacitet zaposlenih vlastitih ljudi u proizvodnji, 50 posto poslova obavljaju kooperanti i to na poslovima koji imaju varijabilni karakter. U studenom smo dostigli potreban broj kooperanata u Puli, a u Rijeci je potrebno još mjesec-dva dana.
– Koliko kooperanata radi trenutno u Grupi?
– U ovom trenutku u Grupi pored naših 4.250 radnika radi 1.650 kooperanata, od toga ih je u Puli 1.100. Sam Uljanik zapošljava ukupno 2.600 svojih radnika.
– Koliko trenutno zapošljavate stranih radnika, iz kojih zemalja? Dobivate li dovoljan broj radnih dozvola?
– Ne dobivamo dovoljan broj. Prošle se godine počelo izdavati radne dozvole nakon dugog niza godina kada to nije bilo potrebno jer nije bilo dovoljno posla. Dok se taj sustav opet pokrene treba vremena. Ne tražimo radne dozvole da bi smanjili cijenu radne snage nego zato jer nema dovoljno ljudi koji bi radili taj posao. Tražimo oko tisuću radnih dozvola za strance, a dobili smo manje, oko 900. Za Grupu Uljanik treba nam tisuću radnih dozvola da bi funkcionirao sustav s još tisuću domaćih kooperanata, uz domaće dobavljače koji su i te kako uključeni u proizvodni proces. Dozvole su stigle pola godine kasnije, dakle sredinom godine, ali smo uspjeli realizirati potrebe Uljanika. Strani radnici stižu iz cijele Europe i izvan Europske unije. Osim iz područja bivše države, radnici stižu iz Rumunjske, Bugarske, Estonije, Ukrajine. Nemamo niti dovoljan broj projektanata jer smo promijenili filozofiju da bi opstali, a to je veći broj malih serije i prototipova. Radimo jednu do dvije, maksimalno tri jedinice i tu smo u prednosti pred drugim brodogradilištima. Brodovi su složeniji i u malim serijama. To znači da nam treba puno veći broj projekata i inženjera brodogradnje prije svega, ali i ostalih profila. Stipendiramo studente, ali treba čekati da završe školovanje. Dodatno pokušavamo stimulirati studente brodogradnje.
Foto: Milivoj Mijošek
Glas Istre
