Snažan potres magnitude 6,2 stupnjeva prema Richteru pogodio je malo prije podneva Istanbul i njegovu okolicu. Nakon njega slijedila su još dva jaka potresa snage 5 stupnjeva. Unatoč jakosti potresa, dojava o poginulima i većoj materijalnoj šteti nema, a najveći broj ozlijeđenih posljedica je paničnog iskakanja kroz prozore i s balkona.
„Dragi gledatelji, u Istanbulu se upravo događa vrlo jak potres. Moramo to prenijeti u eter i nas vrlo ozbiljno trese… Da, potres je stvarnost Turske i Istanbula.”
Kometirao je voditelj nesporedno nakon što 16-milijunski Istanbul i okolne pokrajine zatresao snažan potres. Žarište
Epicentar potresa koji se dogodio u 12:49 po lokalnom vremenu bio je u području Silivrija, okruga smještenog oko 80 kilometara zapadno od Istanbula. Potres je udario na dubini od 6,92 kilometara, priopćio je AFAD, turska agencija za izvanredne situacije.
– Sve se dogodilo iznenada, uz veliki šok, potres smo jako osjetili. Sa strahom sam potrčala ravno prema svojem psu, zagrlila ga i čekali smo da to završi, ležeći na zemlji. Nakon toga uzeli smo stvari i otišli na ulicu. U parku smo nekoliko sati. Mislim da ćemo ostati još malo, rekla je Neslisah Aygoren, stanovnica Istanbula.
– Živimo na 20., najvišem katu. Jako smo se tresli, bacalo nas je posvuda, nismo mogli shvatiti što se događa. U početku smo bili toliko šokirani da nismo niti pomislili da je potres. Bilo je zastrašujuće, rekla je Leyla Ucar, stanovnica Istanbula.
– Bili smo u automobilu i kada smo se zaustavili, počeo se tresti. U tom trenutku susjedi su u panici počeli izlaziti iz stambene zgrade, kazali su građani.
Potres magnitude 6,2 stupnja dogodio se nakon slabijeg od 3,9, a najsnažniji naknadni potres bio je magnitude 5,9, priopćio je AFAD.
Potres se osjetio i u dijelovima Grčke, prema granici s Turskom.
Nema štete na infrastrukturi
Ozlijeđena je 151 osoba, uglavnom zbog skakanja kroz prozor i s balkona. Do sada nije utvrđena veća šteta na stambenim objektima ni prometnoj infrastrukturi.
– Zatreslo se dok sam gledala televiziju. TV se tresao, a i ja. Bilo je jako, ali doživjela sam i jače potrese. Neka nam Allah pomogne. Nadam se da neće biti novog.
Današnja serija potresa samo je nastavak malo slabijeg niza koji je počeo još u ponedjeljak. Zanimljivo je da im je epicentar otprilike na istom mjestu.
– Bili smo u kući tijekom potresa. Jako smo se tresli. Kada se smirilo, malo smo pričekali i izašli. Još uvijek čekamo. Zovemo rodbinu da saznamo kako su.
Oživjela sjećanja na razorni potres iz 2023.
Tursku je prije dvije godine pogodio najsmrtonosniji i najrazorniji potres u suvremenoj povijesti. U veljači 2023. potres magnitude 7,8 stupnjeva ubio je više od 55 tisuća i ozlijedio njih još 107 tisuća na jugu Turske i sjeveru Sirije.
Stotine tisuća ljudi i dalje je bez domova, a mnogi od njih žive u privremenom smještaju.
Potres u srijedu oživio je sjećanja na onaj iz 1999. godine u blizini Istanbula, koji je odnio 17 tisuća života.
Istanbul je smješten na nestabilnom sjevernoanadolijskom rasjedu te seizmolozi stoga upozoravaju da su potresi u gradu sa 16 milijuna stanovnika neizbježni.
Ta bivša prijestolnica Osmanskog Carstva u povijesti je bila pogođena nizom potresa. Onaj 1509. bio je toliko razoran da su ga osmanske vlasti prozvale “malom apokalipsom”.
U Istanbulu je od tada osnovana agencija za upravljanje katastrofama, izgrađene su bolnice otporne na potrese i stvoreni sustavi kojima se može prekinuti opskrba plinom.
Stručnjaci, međutim, govore kako su najveći problem deseci tisuća loše izgrađenih zgrada koje su bez velikog nadzora nikle tijekom građevinskog buma prošlih desetljeća, navodi agencija France Presse.
Kaznom od 60 dana zatvora osuđene su četiri osobe koje su upravljale vozilima pod dejstvom alkohola i droga, saopštio je predsjednik Suda za prekršaje u Budvi Marko Đukanović.
“Okrivljeni R.B. (39) i L.M. (39), oba iz Herceg Novog, kao i okrivljeni I.A (26) iz Jagodine, Srbija, oglašeni su krivima u tri odvojena hitna postupka na kazne zatvora u trajanju od po 15 dana”, naveo je u saopštenju.
Kako je kazao, Sud je utvrdio da su okrivljeni upravljali vozilima na teritoriji Budve pod dejstvom opojnih droga različitih vrsta.
“Njima je u sjedištu suda u Budvi suđeno 21. i 22.aprila a uz kazne su im izrečene i zabrane upravljanja vozilima u trajanju od po četiri mjeseca, kao i maksimalan broj kaznenih bodova. Okrivljeni I.A, je kao strani državljanin upućen na izdržavanje kazne zatvora prije pravosnažnosti rješenja”, istakao je.
Kako je dodao, 21. aprila okrivljeni O.S. (34) iz Budve oglašen je krivim pred odjeljenjem u Kotoru i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana jer je 21. aprila u Kotoru zatečen da upravlja vozilom u koncentraciji alkohola u količini od 2,49 g/kg.
“Dežurna sutkinja odjeljena u Kotoru Jelena Stanišić je odredila da on ne može upravljati vozilima četiti mjeseca, nakon izdržavanja zatvorske kazne”, zaključio je.
Vlada će u narednih mjesec donijeti odluku da li će ići na koncesiju za Aerodrome Crne Gore ili će država da nastavi sa investicijom i upravlja njima, saopštio je ministar ekonomskog razvoja, Nik Gjeloshaj.
„Izabraćemo najbolje rješenje za razvoj tuzima i tih aerodroma kako bi bili konkuretni. Nema više vremena za čekanje. Ovaj proces je trajao predugo“, rekao je Gjeloshaj u Skupštini odgovarajući na pitanje šefa poslaničkog kluba Nove srpske demokratije (NSD), Dejana Đurovića o valorizaciji Aerodroma Crne Gore.
Gjeloshaj je saopštio da je ova Vlada preuzela odgovornost i donijeće odluku o daljem načinu valorizacije Aerodroma.
„Imali smo tri vlade prije ove koje nijesu preuzele odgovornost da riješe ovo pitanje što nije dobro, jer se izgubilo puno vremena. Mi smo preuzeli odgovornost i donijeli odluku da se ovo pitanje aktivira i da nastavimo proces koji je bio otvoren i međunarodni“, naveo je Gjeloshaj.
On je kazao da su imali četiri kompanije koje su se prijavile za potencijalnu koncesiju, ali da se jedna u međuvremenu povukla.
„Vlada je u januaru formirala Tendersku komisiju, kojom rukovodim i koja je u kratkom roku sprovela sve procedure. Zajednički smo radili na tome da bude proces što transparentniji prema potecijalnim ponuđačima i da zaštitimo interese države“, poručio je Gjeloshaj.
On je naveo da će do 9. maja čekati ponude tih kompanija i dodao da su nacrtom ugovora apsolutno zaštitili sve radnike ACG.
„Da li ćemo kao država prihvatiti ono što je ponuđeno, ne treba da kažemo da ćemo prihvatiti. Ako ponude budu dobre za državu, treba da prihvatimo, a ako nijesu dobre treba da sagledamo druge mogućnosti“, smatra Gjeloshaj.
Prijestonica Cetinje, Turistička organizacija i Centar za kulturu Prijestonice, najavljuju manifestaciju “Maj u hiljadu boja”, koja će se održati od 17. do 21. maja na Dvorskom trgu.
Prvi dan manifestacije – Dan sporta, obilježiće panel diskusija sa poznatim crnogorskim sportistima i sportske igre za djecu. Maj u hiljadu boja počeće koncertom klasične muzike na Dvorskom trgu, dok će u večernjim satima nastupiti grupa Perper i Akademia band.
Dan kulture (18. maj) donosi izložbu fotografija Novaka Abramovića “Oslikani trenuci kroz objektiv – proslave Dana nezavisnosti 2006–2025.”, panel diskusiju o značaju crnogorskih kulturnih velikana, koncert hora Luča, promociju knjige iz edicije MONTENEGROEGZYL, te muzički program sa DJ-em, bendom Crveno i crno, i legendarnom YU grupom.
Treći dan (19. maj) biće posvećen najmlađima i obrazovanju: nastupi dječijih horova, interaktivni koncerti za djecu i roditelje, likovne radionice u saradnji sa Srednjom likovnom školom Petar Lubarda, kao i večernji koncerti: DJ, nastup Mile Nikić i benda, te zvijezde večeri – Vanna.
Gibonni u Tivtu – foto Boka News
U čast velikana Olivera Dragojevića 20. maja biće održano muzičko veče uz Leona Lasića i bend i nastup Anestezija benda.
Centralni događaj manifestacije biće proslava 21. maja – Dana nezavisnosti Crne Gore kada će nastupiti Žuti Serhatlić, Zdravko Đuranović, Jadranka Barjaktarović i zvijezda večeri – Gibonni.
– “Maj u 1000 boja“ ima za cilj da promoviše kulturu i turističku ponudu grada, podstakne lokalnu privredu ali i da ponudi sadržaje koji okupljaju i povezuju sve generacije. Pozivamo građane i posjetioce iz drugih krajeva Crne Gore da posjete Cetinje tokom trajanja manifestacije, uživaju u proljeću i bogatom programu koji “Maj u 1000 boja” donosi – navodi se u saopštenju Prijestonice Cetinje.
Naučnom savjetniku i rukovodiocu Laboratorije za ihtiologiju i morsko ribarstvo Instituta za biologiju mora, dr Aleksandru Joksimoviću, uručeno je priznanje za poseban doprinos razvoju naučnoistraživačkog rada i međunarodnom pozicioniranju Univerziteta Crne Gore. Priznanje je, u ime Univerziteta, uručio rektor prof. dr Vladimir Božović, na svečanoj sjednici Senata Univerziteta Crne Gore, održanoj krajem godine.
Dr Joksimović je od 1996. godine kontinuirano angažovan u Institutu za biologiju mora, gdje kroz istraživanja morskih bioloških resursa i ribarstvene biologije daje doprinos razvoju naučne misli i praktičnih rješenja u oblasti marinskih nauka u Crnoj Gori i šire. Njegov naučni rad obuhvata četiri ključne oblasti: ihtiologiju, ekologiju, faunistiku i ribarstvenu biologiju, sa fokusom na različite vrste morskih riba u Jadranskom moru i istočnom Mediteranu.
Tokom karijere rukovodio je ili učestvovao u preko 30 međunarodnih, nacionalnih i tržišno orijentisanih naučnoistraživačkih projekata, doprinoseći kako akademskoj zajednici, tako i donošenju konkretnih mjera u oblasti ribarstva i zaštite morskih ekosistema. Posebno je istaknuta njegova uloga u obrazovanju i mentorstvu mladih istraživača, od kojih su mnogi danas afirmisani naučnici u međunarodnim okvirima.
Kao direktor Instituta za biologiju mora u tri mandata (2007–2013. i 2020–2023), dr Joksimović je unaprijedio kapacitete Instituta kako na infrastrukturnom i organizacionom, tako i na međunarodnom planu. Pod njegovim rukovodstvom, Institut je aktivno učestvovao u pregovorima za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji u oblasti ribarstva (poglavlje 13), a ujedno je značajno unaprijedio učešće u međunarodnim projektima i razmjenskim programima.
Putem ERASMUS+ mobilnosti, dr Joksimović je gostovao na univerzitetima u Ankoni, Splitu i Kragujevcu, gdje je predstavio naučne aktivnosti i održao predavanja kao gostujući profesor.
Jednoglasnom odlukom Naučnog vijeća Univerziteta Crne Gore, dr Aleksandar Joksimović je prepoznat kao pojedinac koji je svojim višedecenijskim naučnim, stručnim i mentorskim radom, kao i međunarodnim angažovanjem, dao neizbrisiv doprinos u podizanju ugleda Univerziteta Crne Gore, njegovoj internacionalizaciji i prepoznatljivosti u evropskom istraživačkom prostoru.
Skupština Crne Gore usvojila je večeras Zakon o potvrđivanju sporazuma o ekonomskoj saradnji, koji je Vlada nedavno potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE).
Za usvajanje Zakona o potvrđivanju sporazuma o ekonomskoj saradnji glasalo je 50 poslanika, dok je deset bilo protiv.
Poslanici Demokratske partije socijalista napustili su plenarnu salu Skupštine prije glasanja.
Poslanici će se o zakonu o potvrđivanju sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina izjasniti naknadno.
Vlade Crne Gore i UAE potpisale su krajem marta sporazume o ekonomskoj i saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina.
Predstavnici Vlade su, tokom rasprave u Skupštini, ponovili da se nijedna investicija na osnovu sporazuma sa UAE neće dogoditi niti u jednoj opštini koja je protiv toga.
U izvršnoj vlasti tvrde da ova dva istorijska sporazuma otvaraju put investicijama koje, uzevši u obzir njihov potencijalni nivo i obim, do sada nijesu viđene, ne samo u Crnoj Gori, nego ni u širem regionu.
Svrha sporazuma je, kako su ranije naveli iz Vlade, da podstakne razvoj saradnje na osnovu jednakosti i uzajamne koristi u potpunom skladu sa zakonodavstvima dvije države.
Saradnja će obuhvatiti brojne oblasti, sa posebnim fokusom na strateške i projekte od javnog interesa, koji će rezultirati ekonomskim benefitima za građane obje države.
Takođe, definiše se razvoj projekta na jugu Crne Gore i skijališta na sjeveru države, kao integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene.
U dijelu javnosti i nevladinog sektora vlada mišljenje da su sporazumi suprotni državnim interesima u više oblasti i da ugrožavaju put Crne Gore ka Evropskoj uniji (EU).
Taj tihi jezik planinara – klimanje glavom, osmijeh, pružena ruka kad teren postane nezgodan – to su trenuci u kojima se stvara povjerenje
Proljeće u punom cvatu, dani duži, a sunce konačno grije kako treba – idealno vrijeme za planinarenje! Uskršnje “pentranje” oko Mostara okupilo je zaljubljenike u prirodu, u organizaciji PK Kopaonik iz Leposavića, koje je vodio iskusni planinar Milutin Ilić, a čiji su gosti bili i članovi/članice PK “Vjeverica” iz Kotora. Svoje utiske sa nama je podijelila Tatjana Sužnjević, koja je za Boka News napisala nadahnutu priču sa ove trodnevne ture, a Željko Obradović potpisuje fotografije.
“Penjanje nije samo izazov tijelu, nego i prilika za povezivanje – s prirodom, s ekipom, i sa sobom. A na kraju dana, uz dobru klopu i priče s vrha, znaš da si upravo tu gdje trebaš biti.
Postoji nešto duboko iskonsko u penjanju. Možda to nije samo želja da se dosegne vrh, već potreba da se ide naviše – prema tišini, prema sebi, prema drugima. U tom duhu, planinarska druženja po stazama Cabulje, Veleža i Crvnja nisu samo fizička avantura, već i emocionalno putovanje kroz prirodu, prijateljstvo i jednostavnost života.
Sve tri planine, Cabulja, Velež, Crvanj, koje pripadaju “svijetu Dinarida” nude poseban doživljaj – od buđenja hercegovačke divljine do trenutaka tišine na vrhu, gdje se duša odmara, a oči piju horizonte.
U Hercegovini se planine ne osvajaju – sa njima se pregovara, korak po korak, dok ne prihvate tvoje prisustvo.
Prvog dana smo osvajali Veliku Vlajinu, vrh planine Cabulje.
Sa mostarske ture
Uspon na Cabulju je zapoceo tiho iz Bogodola, planinskog sela u podnozju Cabulje, u ranim jutarnjim satima, dok rosa još spava na travi. Okupili smo se ispred starih kamenih kuća, namjestili ruksake, zategnuli gojzerice. Prvi koraci još su pospani, ali već nakon nekoliko minuta, šum vjetra kroz travu i ptičji zov bude tijelo i duh.
Dok staza vijuga kroz šumske proplanke iznad Mostara, osjećaj zajedništva dolazi prirodno. Nema boljeg načina da se ljudi zbliže nego dijeljenjem koraka i daha. Razgovori počinju lagano – o planinarskoj opremi, vremenu, stazi – ali već nakon prvih uspona, riječi postaju dublje. Tu, među mirisima borovine i pod pogledom Velike Vlajine koja se nalazi na 1780 mnv, ljudi se otvaraju jedni drugima kao da su se oduvijek poznavali. U pauzama se dijele komadi čokolade, gutljaji dobre sljive iz cuturice, pokoji domaći kolačic, voce iz ruksaka.
Staza iz Bogodola vodi prvo kroz blage livade i nisko rastinje, uz pokoji suhozid, miris planinske kadulje i pogled koji se širi prema Rakitnu i dolini Neretve. Nema velikih oznaka – ova planina se pamti po osjećaju, ne po strelicama. Uskoro počinje lagani uspon grebenom, a razgovori među planinarima postaju sve rjeđi. Dah se čuva, ali pogled govori sve – priroda je moćna, a ljudi koji s tobom koračaju – odabrani.
Zajednička fotografija
Velika Vlajina se ne vidi odmah – skriva se iza valova brežuljaka i stijena. Ali kad jednom ugledaš vršnu stijenu, srce ubrza. Posljednji dio uspona je kamenit, ali ne pretežak – dovoljno zahtjevan da zaslužiš vrh, a dovoljno blag da te ne slomi.
Da smo je uhvatili u dobrom danu, poklonila bi nam prizore koji ostanu zauvijek. Mostar u dolini, Prenj i Čvrsnica u daljini, Jadransko more bi sijevalo na horizontu.
Povratak ide lagano, kroz smijeh i anegdote, dok se nebo otvara I sunce polako pocinje da nam se osmjehuje. U Bogodol se silazi s blatom na pantalonama, rumenim obrazima i punim srcem. I dok se u dolini opet pale svjetla, u planinara ostaje ono tiho unutarnje svjetlo – da je jedan dan živio punim plućima, visoko iznad svakodnevice.
Drugi dan – Uspon na vrh Botin – kamenom stazom do neba.
Drugog dana smo osvajali Velež i njegov najvisočiji vrh Botin na 1969mnv. Krenuli smo u podnožju Veleža sa 900mnv, od sela Kokorina, zaseoka Trnova dolina, preko Janjči dola do vrha Botin.
Velež, sa svojim moćnim grebenom i vjetrovitim visovima, traži više truda – i zato daje više, ne traži da ga voliš na prvi pogled – on traži poštovanje. Tu se često hoda u tišini, jedan iza drugoga, dok misli lutaju, ali pogledima potvrđujemo prisutnost. Taj tihi jezik planinara – klimanje glavom, osmijeh, pružena ruka kad teren postane nezgodan – to su trenuci u kojima se stvara povjerenje. Botin se čini kao usamljeni div, ali na vrhu nikad nisi sam – uvijek se nađe neko da ti slika pogled, da s tobom podijeli mandarinu, da ti čestita kao da si osvojio svijet.
Uspon je postupan, ali neprestano traži snagu. Sunce brzo ugrije stijene, a vjetar zna iznenada prohujati grebenom. Ovo je planina bez izvora – voda je zlato, a sjena rijetka. Zbog toga svaki korak postaje svjestan, pažljiv, tih. Planinari se rašire po stazi, svatko u svom ritmu, ali s jednim ciljem – dosegnuti tu tačku gdje se nebo spušta najbliže Hercegovini.
Pred sam vrh teren postaje strmiji, kamen oštriji, ali pogled sve širi. Kada konačno zakoračiš na Botin, osjetiš više od visine – osjetiš prisutnost. Tu nema buke, ni signala, ni sjene – samo tišina koja ne pritišće, već oslobađa. Pogled puca na sve strane: s jedne strane Mostar i Neretva kao srebrna nit, s druge Prenj, Čvrsnica, pa sve do Jadranskog mora u magli.
Na vrhu se ne viče – šaptom se govori, iz poštovanja. Sjedne se na kamen, izvadi sendvič ili komadić čokolade, podijeli gutljaj vode i nekoliko pogleda koji više govore nego riječi. Tamo gore, čovjek shvati koliko je malen pred prirodom, ali i koliko vrijedi trud koji je uložio da se tamo nađe.
Silazak ide lakše, ali pažljivo – kamen je hrapav, sunce visoko. I dok se Velež polako vraća u svoju tišinu, planinar nosi dolje nešto nevidljivo, ali trajno – osjećaj da je bio dio nečeg većeg od sebe. I zna da će se vratiti. Jer Velež, iako tvrd, uvijek primi nazad one koji mu priđu s poštovanjem.
Sa mostarske ture
Trećeg dana penjemo Crvanj i osvajamo vrh Zimomor na 1920mnv.
Planina Crvanj, smještena između Boračkog jezera i Glavatičeva, često ostaje u sjeni slavnih susjeda poput Prenja ili Bjelašnice. Ali upravo u toj tišoj pozadini skriva se nešto posebno – planina koja ne galami, ali ostavlja trag. Njen najviši vrh, Zimomor (1920 m), nosi ime koje i ljeti zazvuči ozbiljno. A kad staneš na njega – znaš da nije bez razloga.
Uspon je započeo iz sela Gornja Bijenja sa 905mnv, gdje se zelene doline i pašnjaci lagano uzdižu prema šumama i visovima. Staza vodi kroz pitome proplanke, prošarane mirisima divlje trave, pa sve više prelazi u niske šume i kleku. To nije planina koja odmah oduzme dah – ona ga uzima polako, neprimjetno, dok hodaš i sve više osjećaš da si dio nje.
Nema tehničkih prepreka, ali Crvanj zna biti varljiv – vrijeme se mijenja brzo, a vjetar, čak i ljeti, zna donijeti mirise zime. I onda, kad već misliš da si na vrhu, shvatiš da te čeka još jedan greben, I još jedan greben i još jedan uspon – i konačno, Zimomor.
Sa mostarske ture
Na vrhu uzivanje u suncu I suncanje. Nije tipicno za Zimomor. Neki kažu da ime dolazi od osjećaja hladnoće, neki od pogleda koji ostavlja bez riječi. S vrha se otvara prizor koji izgleda kao nacrtan: Prenj, Velež, Bjelašnica, pa sve do Zelengore u daljini. Planine se nižu kao talasi kamena i svjetla, a čovjek – samo tačka u toj veličini.
Na Zimomoru nema ploča ni graje. Samo nekoliko kamenova, možda piramida složenih rukom planinara prije tebe. I to je dovoljno. Tišina govori više.
Silazak s Crvnja nosi onu posebnu lakoću koju samo planina zna dati – kada su noge umorne, ali duša laka. Pogledi se vraćaju prema vrhu, kao da se opraštaš s nečim što nećeš tako lako zaboraviti.
Jer Crvanj nije planina koja traži aplauz – on traži poštovanje. I kad jednom hodaš njegovim stazama, shvatiš da ljepota nije uvijek u visini, već u miru koji ostaje s tobom još dugo nakon što si sišao.
U planinama, čovjek vidi koliko mu malo treba. Suvo mjesto za sjesti, topla jakna, komad hleba i neko s kim možeš podijeliti pogled na dolinu. Planinarsko druženje nije samo zajednički hod – to je zajedničko življenje tog dana, dijeljenje tereta, radosti i umora. U dolini smo često sami, iako okruženi ljudima. Na visinama smo zajedno, iako ponekad daleko od svega.
Zato su staze Cabulje, Veleža i Crvnja više od putanja kroz prirodu – one su mostovi između ljudi. U svakom zavoju, svakom usponu, u svakom predahu, gradi se nešto trajno. I kad se vratimo u grad, sa soli na čelu i bolom u nogama, ostaje ono najvrijednije: sjećanje na zajednički korak, na osmijeh u oblacima, i na osjećaj da negdje, tamo visoko, još uvijek postoji mjesto gdje je čovjek čovjeku drug”.
U posljednjem osmogodišnjem razdoblju, od 2017. do 2025. godine, Grad Dubrovnik, njegove tvrtke i ustanove, uspješno su povukli ukupno 203.854.389,30 eura, odnosno 1.5 milijarde kuna bespovratnih sredstava iz europskih fondova i nacionalnih izvora.
Po preuzimanju odgovornosti za upravljanje Gradom 2017. godine, ova gradska uprava odlučno je okrenula Grad Dubrovnik europskim fondovima, koristeći dostupne mehanizme za provedbu razvojnih i kapitalnih projekata koji su značajno unaprijedili kvalitetu života građana te očuvali kulturnu i prirodnu baštinu, dok su smanjili pritisak na vlastita proračunska sredstva.
Prvi veliki projekt realiziran sredstvima EU fondova bila je cjelovita obnova spomeničkog kompleksa Lazareta u suvremeni kulturni i društveni prostor, dok je Aglomeracija Dubrovnik s ukupnom vrijednošću od 117 milijuna eura najveći pojedinačni projekt financiran EU sredstvima. Riječ je povijesnom ulaganju u sustav vodoopskrbe i odvodnje šireg područja grada kroz koji je već provedena sanacija kanala mješovite odvodnje Straduna i stare gradske jezgre kao i zacjevljenje hidrotehničkog tunela kroz Srđ kojim se Dubrovnik opskrbljuje pitkom vodom iz pročistača u Komolcu, također izgrađenog i financiranog u okviru istog projekta.
Među većim projektima financiranim europskim i nacionalnim sredstvima izdvaja se još rekonstrukcija i proširenje Lapadske obale, a prvi veliki dom za starije osobe, onaj ispod Opće bolnice Dubrovnik, također se izvodi uz sufinanciranje bespovratnim sredstvima, baš kao i rekonstrukcija i dogradnja Osnovne škole Mokošica, koja će kao posljednja gradska škola ući u sustav izvođenja nastave u jednoj smjeni.
Ulaganja u parkove Gradac, Pile i Platana, izgradnja Park & Ride sustava na Pobrežju te nabavka električnih autobusa dio su programa ITU mehanizma putem kojeg je Gradu Dubrovniku kao središtu Urbanog područja Dubrovnik na raspolaganju 22 milijuna eura. Uz EU sredstva nabavljeno je 29 novih autobusa za javni gradski prijevoz, a uskoro će Dubrovnika dobiti i prve električne autobuse, njih čak 14.
„Lazareti, Aglomeracija, Lapadska obala, OŠ Mokošica – sve su to konkretni primjeri kako europski novac može postati pokretač stvarnog razvoja. Fondovi Europske unije nisu privilegija, oni su alat. Mi smo taj alat iskoristili pametno i odgovorno. Vizija Dubrovnika koju slijedimo temelji se na održivosti, uključivosti i otpornosti, a upravo su europska sredstva ta koja nam omogućuju da te riječi pretvorimo u stvarnost – u školama, na ulicama, u vodi koju pijemo i kvaliteti života koju podižemo iz dana u dan“, rekao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.
WASHINGTON – Ispada da bi Donald Trump mogao biti najbolja stvar koja se dogodila slobodnoj trgovini – barem za Evropu.
Podizanjem carinskog zida oko Sjedinjenih Američkih Država u skladu sa svojom politikom “Amerika na prvom mjestu”, američki predsjednik nenamjerno potiče ostale zemlje svijeta na udruživanje u pokušaju da ublaže veliki udarac koji će ta politika nanijeti njihovom izvozu.
Europska unija je, pod pritiskom protekcionistički nastrojene Francuske i međunarodnih klimatskih prosvjeda, posljednjih pet godina nastojala koristiti trgovinsku politiku za promicanje vrijednosti bloka, poput ljudskih prava i održivosti – što je frustriralo partnere poput Indije, Indonezije ili južnoameričkog bloka Mercosur. Ali sada, kada SAD – njezin povijesni saveznik – želi igrati samostalno i potresa globalna tržišta i trgovinske mreže nizom carina, Europska unija brzo se predstavlja kao snažan liberalni trgovinski blok koji je otvoren za poslovanje, prenosi Politico.
Ovaj zaokret raduje ekonomski liberalnije članice EU-a, koje su se često protivile francuskom protekcionizmu. Svjetska trgovinska organizacija predviđa pad globalne trgovine od 0,2 posto ove godine, a mogao bi doseći i 1,5 posto ako Trump ponovno uvede više carine – poput 20 posto za EU – koje je privremeno suspendirao na 90 dana radi pregovora.
Od potvrde drugog mandata u prosincu, Europska komisija Ursule von der Leyen – koja vodi trgovinsku politiku za 27 članica – bilježi niz uspjeha u sklapanju sporazuma. Bruxelles je zaključio dugotrajne pregovore s blokom Mercosur, kao i s Meksikom i Švicarskom. Ponovno su pokrenuti pregovori s Malezijom i otvoreni razgovori s Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Države EU-a poput Francuske, Belgije i Austrije – koje su nekoć oklijevale s otvaranjem svojih osjetljivih tržišta – počinju uviđati trgovinske sporazume kao geopolitičku nužnost, a ne samo gospodarski bonus. Primjer je Francuska, čija je politička elita odbacila trgovinski sporazum EU-a s Mercosurom kao politički i ekonomski toksičan, ali sada tiho ublažava stav u svjetlu Trumpove trgovinske ofenzive.
Transatlantski trgovinski odnos najveći je za Europu, s ukupnom robnom razmjenom vrijednom 1,6 bilijuna eura. Slijede Ujedinjeno Kraljevstvo, Kina i Švicarska. Iako su EU i Kina razmatrale mogućnost resetiranja odnosa zbog Trumpovih carina, trgovinski sporazum zasad nije u planu – što EU tjera na širenje svojih partnerstava.
Ipak, unatoč kratkoročnom olakšanju za zagovaratelje slobodne trgovine unutar EU-a, to ne znači da će sklapanje novih sporazuma postati lakše – barem ne još. Velika je bojazan da bi Trumpove carine mogle preusmjeriti kineski izvoz iz SAD-a prema Europi. Taj scenarij potiče pozive za veću zaštitu jedinstvenog tržišta EU-a.
I premda je Trump ponovno pobudio nade u mogući pozitivan ishod transatlantskog trgovinskog sukoba prilikom nedavnog posjeta talijanske premijerke Giorgie Meloni Bijeloj kući, sveobuhvatan sporazum nije izgledan.
To je cilj kojem teži budući njemački kancelar Friedrich Merz, koji ustraje da bi najbolja stvar za Europu u odnosima sa SAD-om bila postizanje dogovora o nultim carinama.
Od neuspjeha pregovora o transatlantskoj slobodnoj trgovini i investicijama (TTIP) 2016., Europska unija je ojačala vlastite standarde u zaštiti okoliša i ljudskih prava. No čak i da ublaži ili odgodi ključne dijelove svog zelenog plana, to vjerojatno ne bi bilo dovoljno za administraciju u Washingtonu, usmjerenu na interese biznisa.
