„Skriveni svijet starih bokeljskih kužina” naziv je izložbe autorki etnološkinja mr Mileva Pejaković Vujošević i Jelena Karadžić, koja je u petak otvorena u Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor.
„Ne zaboravimo da kužina nije samo mjesto gdje se prave i konzumiraju jela. Ona je, prije svega, simbol porodičnog okupljanja kao i naših emotivnih i nostalgičnih sjećanja i podsjećanja na tajne prohujalih vremena. Ovi predmeti, različite namjene, zadivljuju nas svojim oblicima, funkcionalnom primjenom i dekorativnim ukrasima i prenose nam intimu bokeljskih porodica, ispunjenu ljubavlju i pijetetom prema naslijeđenom blagu koje se ne može materijalno procjenjivati, već ga prihvatiti i cijeniti kroz njegove duhovne i emotivne vrijednosti”, kazala je između ostalog otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.
Jedna od autorki izložbe mr Mileva Pejaković Vujošević istakla je da je izložba dio projekta koji će nastaviti da živi. „Promovisaćemo ovu izložbu u mnogim mjestima u Crnoj Gori, jer ona to zaslužuje. Potom ćemo sve sublimirati u jednu publikaciju i predstaviti je posjetiocima našeg grada i turistima”, istakla je Pejaković Vujošević.
Izložbu prati interesantni katalog sa strinskim receptima za: polpete od oriza i rikote, salsu od sardela i mrkve, puding od kruha, umak od rena, žgance od krtole, patišpanj, fritule, dobrostku tortu, prhko tijesto s mendulima…
U muzičkom dijelu programa nastupila je ženska klapa iz Kotora „Bisernice Boke”.
Izložbu je pomoglo Ministarstva kulture Crne Gore u sklopu Programa zaštite i očuvanja kulturne baštine Crne Gore.
Iz kataloga
Jedan od najinteresantnijih prostora u kućama bila kužina koja je često bila smještena u potkrovlju samog objekta. Pored mobilijara, centralno mjesto u kužini, zauzimalo je posuđe u kome se pripremala i posluživala hrana. Istovremeno, posuđe je i ukrašavalo sam prostor. Ovom izložbom otvorena su vrata starih bokeljskih kužina kako bi se prikazalo zaboravljeno posuđe koje se koristilo sredinom 19. i tokom 20. vijeka. Postavka je ostvarena zahvaljujući porodicama iz Perasta, Dobrote, Tivta i Kotora.
Prvi pisani podaci svjedoče da je najstarije posuđe koje se koristilo u Boki bilo zemljano, a izrađivalo se u Izi kod Zadra. Bilo je vrlo cijenjeno, a vjerovalo se da je najukusnija hrana spremljena u upravo takvim posudama. Protokom vremena uz zemljano posuđe pojavilo se bakarno, da bi se kasnije pravilo posuđe od livenog gvožđa, emajliranog lima i srebra.
Preteča ekspres lonca, bio je kotlić, napravljen od livenog željeza, manjih dimenzija, trbušastog oblika, sa poklopcem koji se hermetički zatvara, uglavljuje. Na sredini poklopca je ventil za ispuštanje pare. Uz gornji rub su četiri okova srcolikog oblika prikucana sa po dvije zakovice, na kojima su dva pipka koja učvršćuju poklopac, a na suprotnim stranama su dvije petlje kroz koju je provučena okruglo profilisana drška. Oznaka na dnu: 20 Quarts WBullock&C. Interesantna je posuda za održavanje toplote, bijeli porcelan, sastoji se od dva dijela, dno sa šest rupa na koji se stavlja valjkasto tijelo koje se pri vrhu prstenasto širi. U sredini se stavlja svijeća koja održava toplotu. Veoma je rijetka bila posuda za kuvanje ribe koja se koristila u bokeljskim kužinama, a sastojala se od duboke posude, sa šupljim rešetkama u unutrašnjosti i poklopcem sa ručkom. Sa strana posuda je imala dvije ručke za hvatanje posude.
Osim posuđa značajno mjesto u kužini imali su i stari aparati, kao i određene sprave. Starinski mlinac za biber imao je mehanizam koji se sastoji od točka koji pokreće prenosne zupčanike za drobilicu u unutrašnjosti mlinca. Mehanizam je na drvenom postolju sa dvije ladice koje se ne otvaraju. Za sitniju so koristio se kamen koji je imao oblik piramide, prečnika u osnovi 12cm, visine 4cm. U prošlosti žene u bokeljskim kužinama često su se snalazile praveći tijesto (najčešće paštu) pomoću otulice (oklagije) od drveta čija je osnova bila narubljena. Bila je to preteča mašine za paštu. Posebno je zanimljiv aparat za kafu s početka 20. vijeka, koji je koristio alkohol za kuvanje. Proizvođač: Stella Sgarbi-chiozzi&C, Ferrara.
Pomorci su sa svojih dugih putovanja donosili predmete koji su se koristili u kužini-tanjire, zdjele, supjere i cukjere iz Cardifa.
Posebno je interesantan tanjir za ribu koji se sastojao iz dva dijela: gornjeg na kojem je stajala riba i donjeg kao osnovu na kojoj se riba cijedila. Kako je glavno zanimanje vlasnika kuća bilo pomorstvo, izloženi su i predmeti koji su se koristili u kužinama na brodovima.
To su vrlo rijetki i dragocjeni predmeti poput tanjira sa broda „Worvats”, šoljica sa broda „Dalmatia” (sa početka 19. vijeka), tanjir i kašika sa sidrom (sredina 19. vijeka) sa parobrodarske kompanije „Lloyd”, zdjela (sosjera) sa parobroda „Jaroslav” (iz 19. vijeka), tanjiri sa brodova kompanije „Jugoceanija”
Veoma zanimljive bile su i krpe za suđe koje su često imale izvezene poruke, poput „Kuharice manji zbori da ti objed ne zagori”.
Za spremanje jela kuharice su koristile recepte koji su se često prenosili s koljena na koljeno. Koristile su i recepte iz stranih i domaćeg kuvara „Velika građanska kuharica”, autora Zlatka Sudeta, štampana u Koprivici 1922. godine.
Mr Mileva Pejaković Vujošević
