Kad sam vidio da je gof udario na mamac, na udaljenosti od nekih 60 metara od kraja, sledio sam se.
Napravio je krater u moru 2 puta 3 metra. Ali morao sam ostati miran jer ga inače ne bih bio izvukao, kaže Cavtaćanin Ivica Klečak nakon ulova svog života.
Gof, ili kako se u nas reče orhan, težio je čak 16 kilograma i 200 grama i čini se da je najveći ikad ulovljen varalicom u Hrvatskoj.
Orhan je pametna riba, nije to luc koji je glupav. To je riba za koju većina tradicionalnih, domaćih ribara smatra da se ne može uloviti na bilo kakvu varalicu. Naša tradicija je uvijek bila pendula, sa živom ješkom, iglicom ili lignjom, a ja sam se odlučio, gledajući svjetski trend, pokušati ovako – kazuje Ivica.
– Tradicija je dobra i uvijek će postojati, a ovo je nešto novo. Ova se ribarska disciplina, to ribanje s obale, u biti zove shore game. Riba se sa štapom od 2,70 do 3 metra, a štapovi su različitih gramaža. Za ovakve ulove potrebne su veće gramaže i veće varalice. Oprema je sto posto sofisticirana jer inače se ne može dobiti ovakav rezultat, a najčešće je nabavljam iz Japana. Japanci su u tome najnapredniji. Izradi ribarskih štapova prilaze sa specifičnim, detaljnim i pažljivim pristupom, kao da se radi o samurajskom maču. Ribolov s kraja Japanci su doveli do savršenstva, a svaki taj detalj pomogao mi je da izvučem ovu ribu – uspoređuje Ivica, te dodaje kako gof može narasti i do 50 kilograma, čime daje naslutiti da s ovim gofom od 16 kila nije kraj njegovim rekordnim ulovima, iako je već sam po sebi nevjerojatan. Posebno stoga što su stijene na Prevlaci takve da se čovjek jako teško može njima kretati i ostati neozlijeđen. A Ivica je, kad je ulovio orhana, morao trčati lijevo i desno da mu se ne otkine s udice, kako mu se to već dva-tri puta dogodilo.
– Odmah je shvatio da je ulovljen pa je počeo bježati, najprije do 60 metara u dubinu, pa ispod stijena, mijenjao je smjerove lijevo-desno ne bi li presjekao varalicu. Bilo je borbe fantastične! Ne znaš koliko se dobro zakačio, moliš Boga da jest jer su mi dva-tri otpala dosad. Tu moraš biti čiste glave, nikakav krivi potez ne smiješ napraviti. Morao sam skakati po stijenama koje su na Prevlaci poput čavala i opasne za život – sjeća se 44-godišnji Ivica, koji u pripovijedanju ponovo proživljava dan ulova koji nikada neće zaboraviti.
Sve se odigralo 20. srpnja u ranu zoru, a s Ivicom je u ribolovu bio i njegov prijatelj Slovenac Roman Herman, koji je i autor fotografija. Roman mu je puno pomogao pri izvlačenju gofa iz mora, koje je trajalo 15-ak minuta. Borba je bila oštra i silovita, a završila je s velikih 1:0 za ribara.
Roman ga je čekao ispod mene s kukom, da ga nakači. Osjećao sam se kao neki lik iz knjige, kao da se to meni ne događa – kaže ovaj veliki zaljubljenik u ribanje, član ribarske družine “Ludo more”, koje ima i svoju web stranicu. U međuvremenu je postala jedna od najpopularnijih ribolovnih stranica jer njih jednostavno nosi strast, koja se osjeća i u svakoj rečenici našeg sugovornika. Ivica je, inače, voditelj upravljanja prihoda u “Hotelima Cavtat”, a već 17 godina pjeva i u klapi “Oštro”. Prije pet godina toliko se zaljubio u ribanje da ne propušta gotovo ni jednu zoru na moru.
– Ribam isključivo s kraja, nikada iz barke, samo sa stijena. Moje područje su Konavoske stijene, od Čilipa pa do Prevlake. I tog jutra digao sam se u dva i pol ujutro, skupio stvari, pošao na pumpu u Čilipe, uzeo kavu i kekse, došao na južnu stranu Prevlake u 3, skinuo majicu, namazao se cijeli autanom jer su komarci veliki ko kamenice, onda smo spustili opremu i oko 4 i 10 početi ribati. Kako dolazi jutro, treba mijenjati tehniku i varalice. Treba gledati more, vrijeme i svitanje. Sve ovisi o odabiru varalice. Orhan je strahovito pametna riba. Nije to luc koji će udariti da mu bacite cipelu. Orhan dobro odmjeri na što će skočiti. Znači da sam ga dobro prevario jer je to bio brutalan udarac koji se odigrao oko 6 ujutro na površinsku varalicu. To je nešto najljepše što može doživjeti čovjek koji riba s kraja – udarac ribe na mamac i krater dva puta tri metra koji se digne i onda počinje borba. Mora se poklopiti nekoliko stvari – najprije riba mora naići, a ribar mora znati kako voditi tu varalicu, kako njome raditi da bi iritirala gofa da je napadne – prepričava Ivica, koji je u ovom hobiju pet-šest godina i još uči. Prvi njegov ulovljeni gof bio je težak 4 kila, a čovjeku, kako kaže, “nikad nije dosta”, smije se.
– Uživam u tome i dajem cijelog sebe – kaže, a njegova supruga Matea, sin Matija i kći Anja ponose se svojim suprugom i ocem jer i sami obožavaju more. – Moj ulov je potvrda svima onima koji nisu vjerovali da se gof može uloviti s kraja i da je to suludo raditi. A zašto bi bilo kad može u Grčkoj, u Meksičkom zaljevu i Japanu, zašto ne bi moglo i u Konavlima? – pita se Ivica, koji je sačuvao rep svog (i hrvatskog) rekordnog ulova varalicom s obale. Ostatak ove kvalitetne, ako ne i najbolje ribe Jadrana završit će na pjatima njegove vesele ekipe koja ga je zbog ovog ulova prozvala “primarijusom”. Na svojoj Facebook stranici su mu, uz fotografije, napisali i prigodnu posvetu: “Barca ima Messija, Real Ronalda, a ‘Ludo More’ Primariusa!!!”
/Piše Dube Marjanović Ladašić/
