Dok marinom Betina tutnji čarter smjena, tu odmah preko ograde u betinskom škveru teče sasvim drugačiji život. Upravo 260-tonski travel lift spušta u more prekrasnu 28-metarsku jahtu San Lorenzo, koja je ovdje bila na servisu.
Iz ovog je brodogradilišta prije 270 godina krenula betinska brodogradnja, naravno u drvu, koja se danas preselila u muzeje i na razne prezentacije tradicijskih brodova. Danas se u betinskom škveru radi sve – i drvo, i stakloplastiku, i čelik i aluminij… A ovaj San Lorenzo, čija cijena ovisno o željama vlasnika može doseći i četiri milijuna eura, dokaz je povjerenja u kvalitetu betinskog škvera, piše Jutarnji.hr
Nisu nas toliko zanimali jahta ni njezin vlasnik koliko čovjek koji njome upravlja, njezin skiper, odnosno kapetan.
Vjeruju mu
S njim smo mogli razgovarati tek nakon što je obavio glavninu završnih servisnih poslova nakon spuštanja u more. I nakon što je gazdu, odnosno vlasnika jahte, upitao smije li razgovarati s novinarima. Gazda mu je dao dozvolu jer je očito imao puno povjerenje u profesionalnu diskreciju svog kapetana.
Splićanin Petar Mirić već je 20 godina skiper, odnosno kapetan luksuznih jahti. Kaže da je do toga došao na najteži način. Najprije je radio kao mornar, na brodu Lav, replici dubrovačke karake. Vozili su goste na jednodnevne izlete po Istri jer je baza bila u Poreču. Kada bi se stekla dobra ekipa na brodu, potezala bi se jedra, ali se uglavnom išlo na motor.
Gostima bi se pofrigale srdele, skuše ili inćuni, dobili bi čašu crnog vina, i to je to.
No, Petar je čvrsto odlučio postati kapetan. Izvanredno je upisao nautički smjer u Pomorskoj školi. Dobio je brevet i prvi ukrcaj bio mu je na Kraljici mora, linijskom brodu koji je vozio Split – Ancona. Radio je kao prvi stjuart i bila je to prilika da upozna kako funkcionira brod. Potom je otišao u Opatiju gdje je radio sve: vezao, prao, piturao i održavao brodove, radio kao mornar… Trajalo je to punih sedam godina.
Napokon dolazi prvi pravi posao, prvi ukrcaj. Bila je to jedna 24-metarska Navetta, Ortona Navi u vlasništvu talijanske obitelji. Petar je na njoj proveo četiri godine, najprije dvije kao mornar i onda još dvije kao skiper. Napokon je postao kapetan.
Big game fishing
Zatim slijede brodovi hrvatskih vlasnika: jedan 18-metarski Grand Banks, brod rođen i rađen za big game fishing, ali i za zabavu, društveni život na moru.
Na njemu je Petar proveo oko tri godine. Pa Azimut 58, Maiora 22 i dva Princessa – V65 i 62 te napokon ovaj San Lorenzo čiji je vlasnik umirovljeni švicarski biznismen.
Pustite udaju, ovdje sam došla raditi
Razgovor s kapetanom Petrom Mirićem često moramo prekinuti. Svako malo zvoni mu jedan od mobitela, javlja se na talijanskom, ponekad na engleskom. Odlazi, obavlja kapetanske poslove. Dotle nam društvo pravi hostesa Marina, pristala djevojka u crnoj minici i bijeloj košulji kratkih rukava, domaćinsko-umiljatog ponašanja.
Na brodu također radi 5-6 godina i odmah kaže da je “vlajina”, da su njeni tamo od Muća, pokraj Sinja, i da joj je prezime Zelembaba. Njezin je posao održavati red i čistoću na brodu (svaki čas nešto obriše, premda nema potrebe), posluživati vlasnika i goste, pa i pomoći kod veza broda. No, sada na brodu za to postoji i mornar Ante, zatajan i gotovo odbojan mladić, koji je očito odlučio da ovdje počne peći i mornarski i diskrecijski dio zanata budućeg skipera.
Marina Zelembaba također spremno otkriva da joj je 29 godina, a odgovor na pitanje o udaji tajanstveno prešućuje. Pokušavamo je potaknuti da je ovo idealna radna pozicija za pronalazak bogatog muža. Ne pomaže, Marina je zasad očito zadovoljna poslom hostese.
