Plaže Normandije, na koje su se u junu 1944. iskrcali saveznici, preplavile zelene alge koje trunu i užasno smrde.
Plaže poput Omahe i Juna, koje svake godine posjećuju milioni turista, bore se s vrstom zelene alge koja nije otrovna, no tijekom procesa truljenja gotovo nepodnošljivo smrdi.
“Odvratno je to, alge trunu i užasno smrde, a to privlači muhe”, kaže stanovnica Caena, Sylvie.
Stanovnici okolnih gradova za vrijeme oseke traktorima zgrću alge i prevoze ih do samoga kraja plaže, no vjetar ih vraća natrag prema plažama.
“Ponekad nas iz turističkog ureda obavijeste da se turisti žale na nesnosan smrad. Pitaju odakle stižu alge, no ljudi koji ovdje žive na pojavu su naviknuti”, kaže zamjenica direktora turističkog ureda Terres de Nacre, Nathalie Papouin.
Regiju Calvados u zapadnome dijelu Francuske godišnje posjeti oko devet milijuna turista, a polovina ih obavezno posjeti normandijske plaže na koje su se potkraj rata iskrcali saveznici.
Zaposlenik ureda za zaštitu okoliša Calvadosa, Benoit Mouline kaže da se alge vraćaju svake godine, osobito polovinom kolovoza kada su sjeveroistočni vjetrovi jaki, a snažne plime i oseke otrgnu ih s podmorskih stijena i izbacuju na plaže.
“Ove su godine sjeverni vjetrovi puhali vrlo često. Čak i mjesno stanovništvo tvrdi da je više alga nego ranije, no to može biti subjektivno”, kaže Mouline, dodajući da ne treba zanemariti ni klimatske promjene, osobito višu temperaturu oceana koja alge potiče da bujnije rastu, smanjujući broj školjki i ostalih organizama koji se njima hrane.
Ističe da se broj alga iz godine u godinu postupno povećava, no podsjeća da se oko 20.000 tona te morske trave može iskoristiti u kozmetičkoj industriji, za prehranu životinja i izradu bioplastike
