Dan planeta Zemlje, 22. apria, obilježava se različitim manifestacijama, postavljanjem instalacija, predstavljanjem knjiga, slobodnim ulazom na izložbe, koncertima, u programima učestvuju učenici, čelnici lokalnih zajednica, građani, muzeji i brojne druge institucije.
U Crnoj Gori, međutim, ovaj datum sve češće poprima karakter ritualnog podsjećanja na dubok raskorak između deklarativnog statusa “ekološke države“ i stvarnog stanja na terenu.
Iako je Crna Gora Ustavom definisana kao ekološka država, praksa već godinama pokazuje suprotnu sliku: sistemska neefikasnost, institucionalna sporost i odsustvo dugoročne strategije doveli su do toga da se osnovni ekološki standardi održavaju više na papiru nego u realnosti. Divlje deponije postale su gotovo uobičajen prizor i u urbanim i u ruralnim sredinama, dok se more, jezera, rijeke sve češće tretiraju kao odvodni kanali za otpad, a ne kao prirodni resurs koji se štiti.
Dodatno zabrinjava činjenica da se ključni ekološki problemi ne rješavaju sistemski, već fragmentarno i najčešće pod pritiskom javnosti ili međunarodnih partnera.
Umjesto preventivnog djelovanja, institucije uglavnom reaguju naknadno, dok kaznena politika u praksi rijetko ima pozitivan efekat…
Reciklažna infrastruktura ostaje nedovoljno razvijena, a mehanizmi kontrole zagađivača često su formalni, bez stvarnog kapaciteta da promijene stanje na terenu.
I dalje se guraju projekti bez obzira na posljedice, na obali gdje se sumanuto gradi, nasipava i betonira. Urbanizam je zanemaren u korist brzih investicija i profita.
U Svjetskoj organizaciji za zaštitu prirode WWF‑Adriji upozoravaju da očuvanje života na Zemlji zahtijeva hitno jačanje povezanosti prirodnih staništa kako bi se zaustavio alarmantan gubitak bioraznolikosti.
Prirodu dodatno opterećuje ozagađenje, osobito voda – naših rijeka i mora – čije su posljedice već danas dramatične za ekosistem i zdravlje ljudi…
