Bokeški đardin – kao scena, kao mjesto gdje se okupljala familija, prijatelji, kumovi, rodbina, gosti, gdje se pričalo, čitalo, vezlo, šilo, ćakulalo poslužio je kao poveznica i inspiracija novinaru i publicisti Mašu Čekiću za organizaciju multimedijalne večeri.
Atrijum ljetnjikovca Buća-Luković u Tivtu, svojom patinom, akterima koji su promovisali knjigu „Bokeška pjatanaca“ autora Maša Čekića, dobrotskom čipkom vezilje Mile Moškov koja je bila izložena u crkvi Svetog Mihovila, uz glasove klape „Bellezza“ i nastup mladog saksofoniste Sergeja Stojkovića, brojne posjetioce vratio je u neka druga, prošla vremena, a onima mlađima približio jedan prisniji način druženja i životni stil bez savremenih komunikacionih sistema.
„Znam, mnogi se interesuju otkud ja i Mila zajedno u jednom đardinu. Povezuje nas familija istog podneblja. Mila baštini ono što Boka ima, a ja smatram brendom kojim možemo da se dičimo i podičimo. Nažalost, to se zaboravlja. Ona je vezilja dobrotskog veza kojeg je naučila od svoje mame u Krtolima, što je samo jedan od dokaza da je dobrotski vez i bokeljski vez. Bokeljke su, kad god su imale vremena, radile i ovaj bokeški, i konavoski i sve što je lijepo, pa stizalo to iz Venecije, Pariza ili bilo kog drugog kraja svijeta. Sva ta baština prikupljena vjekovima u našoj Boki Kotorskoj je poveznica večeras. Ja tekstom i slikom, Mila vezom, neko pjesmom i svirkom…“ – kazao je Mašo Čekić.
Arheolog Vilma Kovačević, podsjetila je da je čipka stigla iz Venecije u Boku Kotorsku i da se najljepša zbirka čuva u crkvi Svetog Eustahija u Dobroti. Crna Gora je prepoznala vrijednost dobrotske čipke i zaštitila je kao nematerijalno kulturno dobro, a 1910. godine, na izložbi u Beču, kapa Cacara izrađena od čipke osvojila je prvo mjesto.
„Večerašnja izložba dobrotske čipke naše Mile je razlog da se radujemo, jer ona u sebi posjeduje nit koja je povezuje sa prošlošću, što je danas rijetkost. Njen rad je na ovim prostorima dostigao jedan zavidan umjetnički nivo. Apelujem da se organizjuju kursevi vezenja, kako dobrotska čipka ne bi pala u zaborav “ – kazala je Kovačević.
„Ja govorim iglom i vezom … pogledajte moje radove i nadam se da ćete uživati“, skromno je kazala autorica Moškov.
Kao i u svakom đardinu, nakon kazivanja stihova pjesme „Pod odrinom“ koja je nagrađena na ovogodišnjem Festivalu klapa u Perastu, a čiji je autor Mila Moškov, domaćin i autor knjige „Bokeška pjatanaca“ Mašo Čekić, kazao je kako njegova knjiga sadrži trideset priča koje imaju nastavak u starim recepturama, osim tridesete priče koja je bez nastavka.
„Trideseta priča je svojevrsna oda svim Bokeljkama koje su na škrtoj zemlji znale uzgojiti hranu za svoju djecu. Nisu se libile nikakvog posla, samo da obezbijede parče kruha“ – kazao je Čekić.
O knjizi koja je ustvari i svojevrsni originalni bokeljski suvenir, iz ugla očuvanja kulturne baštine, govorila je istoričarka umjetnosti mr Danijela Ucović.
„U savremenom društvenom kontekstu i jednoj kulturi zaborava, prezentovanje materijalne i nematerijalne kulturne baštine predstavlja njenu zaštitu. Očuvanje i sakupljanje tradicijskih vještina predanja i znanja koja se mogu naći u ovoj knjizi, su od neprocjenjive važnosti. Ovakva izdanja čuvaju nematerijalnu kulturnu baštinu koja je u suštini specifičan i kreativan izraz ljudske egzistencije. Često se smatra da je kulturna baština nešto iz prošlosti, ali to su mišljenja laika. Kuturna baština je važan aspekt sadašnjosti i govori nam ne samo o pojedincu, već i o kolektivnom stanju svijesti… Način na koji gledamo na naše nasljeđe i tradiciju, ustvari nam govori i o našoj budućnosti. Ovakve knjige su dobar zalog za bolju budućnost u kojoj ćemo bolje razumjeti i štititi svoju, a poštovati tuđu kulturu“ – zaključila je Ucović.
O knjizi je posebno nadahnuto govorila Blaženka Vučurović, dugogodišnja autorova koleginica i saradnica.
„Teško je odrediti žanr ovoj knjizi koju je napisao Mašo Čekić, čovjek prepoznatljivog identiteta, vezan za svoj zavičaj Boku Kotorsku. Konstantna opčinjenost tradicijama, običajima, vjerovanjima, ljepotom ovog kraja, otvara stranice ove knjige i pruža nam na uvid svoje ocjene i priče kojima oživljava sjećanje na svoje djetinjstvo, običaje, događaje, ljude, pa i bokeške legende i mitove. Okosnicu čini trideset priča. Tematski su povezane nitima prošlosti, najčešće mrvicama sa bokeške trpeze. Ispričane su jednostavnim stilom, laganim za čitanje i razumijevanje, sa dosta elemenata i jezičkih izraza koji karakterišu bokokotorsko jezičko područje. Pisao ih je novinar, publicista, čovjek od pera i velikih literarnih mogućnosti.
Mašo ima neki šmekerski odnos prema jelu, pa je očekivano da se i u pričama bavi ovom tematikom. Zato je u knjigu uvrstio 145 recepata i fotografija iz ponude bokeljske kuhinje. Ovo su istrgnute stranice iz nekog davnog bokeškog kuvara. Kuvar nije, zbirka nije, meni liči na tortu. Tortu jedemo polako, uživamo u svakom zalogaju i na kraju osjećamo posebno zadovoljtsvo. Predlažem da na isti način konzumirate sadržaj ove neobične knjige. Analizirajte ponuđene recepte, možda ćete u njima pronaći neke koji će vam probuditi već pomalo izblijedjela sjećanja na toplinu, mirise i ukuse vašeg djetinstva… “ – kazala je Blaženka Vučurović.
Nakon promocije, na trpezi su se našle slatke delicije i likeri Bokeške pjatance, koji su probudili mirise i ukuse prošlog vremena…
