Kruzerski turizam je kao brak. Oni koji su unutra iz njega bi rado pobjegli, a oni koji nisu, u njega bi isto tako rado ušli!
Zašto s kruzerima treba biti u najmanju ruku oprezan, na okruglom stolu održanom u organizaciji šibenskog Veleučilišta, pokušao je objasniti dr. Hrvoje Carić s Instituta za turizam, koji je kazao da je u vrijeme kada se on počinjao baviti fenomenom ovog vida turizma veliki kruzer bio onaj koji je imao 500 kreveta.
Danas se velikima definiraju grdosije s pet hiljada kreveta, pa možete zamisliti kakva je to situacija i kakav infrastrukturni izazov kada se tri-četiri takve grdosije usidre u dubrovačkom Gružu, a 16-17 hiljada turista “napadne” grad koji ima isto toliko postelja u “tvrdim” objektima. Nastaje raspad sistema, kolaps ne samo javnog prijevoza i prometa nego i svih drugih javnih sustava, poput onoga za zbrinjavanje otpada.
Stoga nije čudno da se ne samo Dubrovnik, nego i drugi gradovi na Mediteranu, meke kruzerskog turizma, poput Venecije, Barcelone sve češće bore i bune protiv najezde velikih brodova – u Lisabonu kruzeraše otvoreno uspoređuju s teroristima – koji zauzimaju javne prostore, a po ocjeni građana malo ili ništa troše. Jer sve imaju na brodovima koji nisu više ploveći hoteli, nego zaokružene plutajuće destinacije.
I sam Carić kaže da u Institutu nisu dobili mogućnost istraživati kolika je potrošnja gostiju na velikim kruzerima, ali još prije deset godina je bilo vidljivo da u Dubrovniku, primjerice, gosti koji u hotelima s pet zvjezdica troše 500 eura dnevno postaju sve nezadovoljniji najezdom kruzeraša.
Stoga bi, smatra, bila šteta da Šibenik, jureći za velikim turističkim brojkama i povećanjem noćenja, upadne u sličnu trapulu kruzerskog turizma, u kakvu su, primjerice, grlom u jagode, osim Dubrovčana koji se iz nje gledaju iskobeljati, upali i Splićani kojima se također događa kolaps.
Za Šibenčane, koji u luci imaju školjkare i kupališta, upozorio je dr. Carić, naročito je alarmantan podatak da je zagađenje bakrom s brodskih premaza u Gružu iznosilo 153 kilograma eko toksičnog bakra godišnje. Iako se ne može za sve okriviti kruzere, jer ima i podataka koji pokazuju da najveća količina tog otrova ne potječe s oplate kruzera, nego s domaćih malih brodica koje se nestručno tuku “koperom”, kazao je kako Šibenik još uvijek ima šanse brendirati se i izgraditi onu vrstu turizma koja će mu dati puno bolju tržišnu poziciju osim puke kruzing destinacije.
No Marijan Petković, ravnatelj šibenske Lučke uprave, odmah je u uvodu relativizirao čitavu ovu storiju podatkom da od ukupnog svjetskog zagađenja na kompletan (!) pomorski promet otpada svega 2,5 posto. Jednako tako, iznio je i podatke koji pokazuju kako je kruzing turizam svugdje u svijetu postao ogroman biznis, u kojem čitav Mediteran – a s njime i Jadran s 4,74 milijuna putnika na kružnim putovanjima – sudjeluje tek malim postocima, pa je već i s te strane jasno da u Šibeniku situacija nije toliko alarmantna. Dapače, daleko smo ne samo od Dubrovnika s 836 tisuća gostiju, nego i od Zadra koji je rastao 70 posto – gdje su oni koji su govorili kako je izgradnja putničkog terminala i Gaženice državnim novcem u Kalmetinoj eri promašena investicija – i došao do 136 tisuća putnika godišnje.
Šibenik je došao na 28 hiljada kruzerskih putnika ove godine, ali je i to golemo povećanje s obzirom na činjenicu da se prije deset godina krenulo s nikakvom infrastrukturom i 4800 turista godišnje. No, te brojke nisu došle same od sebe, došle su s investicijama u državnu, tzv. tehnološku cestu i gat Vrulje.
– Sve studije pokazuju da grad Šibenik u kišnim danima može podnijeti osam do devet tisuća gostiju, a mi imamo najviše tisuću do dvije kruzerskih gostiju dnevno, pa je jasno da oni ne mogu ugroziti funkcioniranje javnih sustava u Šibeniku – kazao je Petković, najavivši da će situacija s izgradnjom putničkog terminala i nove garaže s 350 parkirnih mjesta na pet etaža biti infrastrukturno i bolja
.
Kada je riječ o pozitivnom utjecaju kruzerskih gostiju na razvoj turizma nabrojio je, najkonkretnije, cijeli niz OPG-ova kojima su upravo kruzerski gosti bili ključni za opstanak i razvoj, poput Jurlinovih dvora i Sokolarskog centra Dubrava.
Matija Bumbak, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo Grada Šibenika, složio se kako je rasprava o kruzerskom turizmu – za koju očito samo oni “male pameti” mogu misliti da se može svesti na “za” ili “protiv” bez suvišnih zašto – došla u pravo vrijeme kako bi Šibenik javnim traženjem odgovora izbjegao probleme umjesto da ih poslije rješava, kao što je to kod drugih bio slučaj.
