Sudionici znanstveno-stručnog skupa “Bokeljska mornarica i Kolo svetog Tripuna kao tradicija bokeljskih Hrvata”, održanom u petak u zagrebačkom Muzeju Mimara, složili su se kako je najpravedniji način da se Bokeljska mornarica uvrsti na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva zajednička nominacija Hrvatske i Crne Gore, s obzirom na njezinu neraskidivu povijesnu vezu s katoličkom crkvom i hrvatskim narodom.
Skup su organizirali Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Hrvatske bratovštine “Bokeljska mornarica 809” iz Zagreba Rijeke, Pule, Splita i Dubrovnika, u povodu crnogorskog pokretanja nominacije Bokeljske mornarice i Kola svetog Tripuna na UNESCO-ov popis, bez navođenja kulta Svetog Tripuna i hrvatskog naroda koji je stvarao, održavao i do danas je baštinik nasljeđa Bokeljske mornarice.
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek rekla je kako je hrvatsko Ministarstvo kulture u više navrata komuniciralo s crnogorskim Ministarstvom kulture, te službeno izrazilo želju za pokretanjem višenacionalne nominacije za upis Tripundanskih svečanosti i Kola na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
“Namjera je da intenzivno razgovaramo o tome, te u duhu dobre suradnje koja se potiče i u okviru UNESCO-a, krenemo sa zajedničkom nominacijom, budući da i Hrvatska i Crna Gora zajednički njeguju i participiraju u tom iznimno važnom fenomenu”, ustvrdila je.
Ministarstvo kulture RH uvrstilo je Tripundanske svečanosti i Kolo na svoju listu nematerijalne kulturne baštine i u Registar kulturnih dobara, a Hrvatska već ima bogato i iskustvo s multinacionalnim nominacijama (mediteranska prehrana, bukove šume, stećci, venecijanske utvrde).
“Postoji mnogo situacija u europskoj povijesti gdje su se državne granice mijenjale i narodi selili, a kulturna baština i kulturna povijest su bile i ostale teme koja u današnjem vremenu stvaraju nove veze, na kulturnom planu i u političkim odnosima različitih država”, rekla je.
Obuljen smatra kako je važno prepoznati doprinos oni koji su stvarali neko kulturno dobro i baštinu, ali i onih koji su je kroz stoljeća čuvali i obnavljali na dobrobit budućih naraštaja.
“Uvjerena sam da će Hrvatska i Crna Gora nastaviti dobru suradnju na zajedničkim upisom višenacionalnih nominacija, promičući tako suvremene trendove međunarodne i međuinstitucionalne suradnje, kao i ideju multikulturalnosti i dijaloga”, istaknula je.
Po njezinim riječima, Republika Hrvatska je na važno mjesto stavila zaštitu svih nacionalnih manjina koje djeluju u Hrvatskoj jer one obogaćuju naše društvo i kulturu.
“Naša suradnja većinskog naroda s nacionalnim manjinama stvara novi prostor tolerancije, međureligijskog dijaloga i doprinosi dobrim odnosima Hrvatske s državama iz kojih manjine dolaze. Na isti način, partnerski s našim susjedima i prijateljskim državama, želimo stvarati okruženje da hrvatska manjina u njima ima isti takav status i prava, uživa istu takvu zaštitu, bude prepoznata kao ona koja doprinosi, ne samo onim što je stvoreno u povijesti, nego i što pripadnici hrvatskog naroda rade i danas, kazala je.
Biskup Janjić: Vjera i ponos za očuvanje tradicije Bokeljske mornarice
Kotorski biskup mons. Ilija Janjić govorio je o povezanosti Bokeljske mornarice s hrvatskim naslijeđem i katoličkom crkvom, napomenuvši kako sv. Tripun na svom srcu nosi grad Kotor, čiji je zaštitnik, a iznad njega su napisane riječi ‘Fides et honor’.
Da sveti Tripun nije imao vjeru i ponos, Bokeljska mornarica koja traje duže od 1200 godina ne bi doživjela današnje dane, on bi mogao biti primjer mladima i drugima, ali malo tko zna za taj biser mučenika, koji po cijenu života kao osamnaestogodišnjak nije htio odustati od svoje vjere, rekao je mons. Janjić.
“Ako netko želi odvojiti Bokeljsku mornaricu od vjere i crkve neće dugo trajati, nećemo dozvoliti da ona postane crnogorska Bokeljska mornarica, može biti Bokeljska mornarica u Crnoj Gori, ali ne i crnogorska jer bismo se tako istopili”, istaknuo je. “Identitet Bokeljske mornarice karakterizira višeslojnost, u njenoj višetisućljetnoj opstojnosti nije moglo biti drugačije, no nje nema bez crkve”, dodao je mons Janjić.
Ivo Škanata, predsjednik Hrvatske bratovštine “Bokeljska mornarica 809” Zagreb, rekao je u ime svih bratovština, kako je bogata baština Bokeljske mornarice s nacionalnog spektra potpuno anonimna, a zadaća skupa, koji će, među ostalim, obuhvatiti povijesni pregled Bokeljske mornarice kao paradigme hrvatske nematerijalne baštine od njezina osnutka 809. godine do danas, je dati odgovore na pitanja od nacionalnog značaja.
Izrazio je nadu “da će se prazna rubrika koja sada postoji u nacionalnom određivanju kulturnog dobra Bokeljske mornarice ispuniti na pravi način. “Ako mi to ne napravimo, napravit će netko drugi koji neće biti u skladu s povijesnim istinama”, naglasio je.
Po riječima Zvonimira Dekovića, predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, Bokeljska mornarica temelj je tradicionalne kulture koji potvrđuje hrvatsku opstojnost u Crnoj Gori, a očekuje i da će Crna Gora bit ponosna na sav doprinos hrvatskog naroda u toj zemlji, kako ne bi više dolazilo do omalovažavanja i odvajanja te tradicije od katoličke crkve.
Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademik Zvonko Kusić izrazio je uvjerenje u uspjeh zajedničke kandidature, podsjetivši na bogatu kulturnu baštinu Hrvata u Boki kotorskoj. „Na rubu zapadnog kršćanstva, gdje se susreću katoličanstvo i pravoslavlje, dio hrvatskog korpusa odvojen od domovine, uspio se ne samo održati, već i stvoriti kulturna dobra u nesrazmjeru sa svojim brojem, što je rijedak primjer i na svjetskoj razini”, istaknuo je.
“Tu je veliku ulogu odigrala Katolička crkva i stoga je identitet tamošnjih Hrvata i Katoličke crkve neodvojiv, što se očituje i u slavljenju svetog Tripuna. Jasno je da su Bokeljska mornarica i Kolo svetog Tripuna tekovina hrvatskog naroda i hrvatske kulture “, dodao je.
Na skupu je nastupio dječak, mali admiral iz Pule, Domagoj Pasković, koji je recitirao pjesmu Andriju Kačića Miošića o Boki, a u Muzeju Mimara je postavljena i izložba fotografija “Besjede o Boki” Dražena Zetića.
