Ministarstvo odbrane na inicijativu aktuelnog rukovodstva Mornarice Vojske Crne Gore, pokrenulo je proceduru koja će suštinski ispraviti grešku prethodnog čelništva Mornarice što se, u vrijeme kada je tim vidom VCG komandovao kapetan bojnog broda Rajko Bulatović, potpuno nekritički odrekla svih lokacija na obali Boke Kotorske kao neperspektivnih za vojne potrebe.
Takav je bio slučaj i sa jedinim još preostalim vojnim objektom na obali Boke – Pristanom na sjeverozapadnoj obali poluostrva Luštica. Ovdje je nekada postojao čitav niz skladišta za naoružanje i opremu Mornarice, kao i radionice za održavanje torpeda, raketa i mina, a Pristan raspolaže i sa manjim kamenim mulom dužine 40-tak metara, a koje je jedino preostalo mjesto u Boki gdje se još nesmetano može vezati neki vojni brod. Sve ostalo – počev od tivatskog Arsenala, preko Kumbora, Opatova, Lepetana, Glavata kod Mula, već je prodato, priprema se za privatizaciju ili je vraćeno ranijim privatnim vlasnicima. Koliki je to postao problem, najbolje govori činjenica da je Mornarica lani potisal ugovor o poslovnoj saradnji sa Lukom Kotor dajući joj na raspolaganje dva svoja plovila- motorni čamac „Polycat“ i motorni čamac ČM-33, a zauzvrat dobijajući vez za ta dva brodića u dijelu akvatorijuma na ušću Škurde kod Luže.
Prethodno rukovodstvo Mornarice odlučilo je da sva plovila povuče iz Boke i smjesti ih u luku Bar, što se u praksi pokazalo kao strategijski pogrešna odluka, pogotovo kada je u pitanju potrebna disperzija plovila opreme Mornarice predviđenih za misije podrške civilnom sektoru. To se uodnosi na plovila Odreda za spašavanja MCG koji su nezaobilazna karika nacionalnog sistema traganja i spašavanja na moru, kao i reagovanja u slučaju bilo kakvih incidentnih situacija sa civilnim pomorskim saobraćajem. Činjenica da po namjeri bivšeg čelništa MVCG, čak ni ta plovila nisu trebala ostati u Boki u kojoj se odvija 80 odsto ukupnog civilnog pomorskog saobraćaja Crne Gore, nepotrebno je podizala stepen rizika, ali i otežavala Mornarici da operativno „pokrije“ ovaj najznačajniji dio Crnogorskog primorja. Pokazalo se to i maja 2013, kada je u Hercegnovskom zalivu danima gorela jahta „Sirena“, jer jedini brod koji je mogao efikasno intervenisati u toj situaciji – vojni pučinski remorker PR-41 „Orada“, nije bio u Boki, već u Baru. To će se sada i zvanično izmijeniti kroz državnu plansku dokumentaciju.
„Ministarstvo odbrane je preduzelo aktivnosti da se u Prostornom planu za obalno područje, dio lokacije Pristan u Boki predvidi kao prostor posebne namjene, koji bi u saradnji sa Upravom pomorske sigurnosti bio prevashodno korišćen za smještaj opreme i brodova namjenjenih za reagovanje u hitnim situacijama.”- potvrđeno je iz resora ministrice Milice Pejanović-Đurišić.
Na Pristanu je smješten dio efektiva Odreda za spašavanje MVCG – plovna dizalica LDI-18, lučki remorker LR-77, ronilačka barkasa BRM-85, a Mornarica je ovdje u saradnji sa Upravom pomorske sigurnosti Crne Gore smjestila i najveći dio moderne opreme za intervencije u slučaju zagađenja mora sa brodova. Tu opremu vrijednu preko milion eura, UPS je nabavila lani, pa je na Pristanu smješten i poseban 12-metarski brod za spriječavanje zagađenja mora EKO-1, skimeri, plutajuća brana, apsorbenti, separatori i ostalo što se korsiti u slučajevima izlivanja nafte i ulja u more. Koliko je smještaj ove opreme na Pristanu i njeno stavljanje pod nadzor i korišćenje Mornarice bilo opravdan potez, najbolje se pokazalo lani u slučaju potonuća starog remorkera kod Perasta, odnosno intervencije prilikom polupotonuća rashodovanog minolovca u mjestu Muo kod Kotora.
Pristan se osim kao baza za dio plovila MVCG, pokazao vema korisnim i kao svojevrsna tehnička lokacija na kojoj je Mornarica u sopstvenoj režiji već uspjela da dokuje i opravi dio svojih manjih plovila, praveći na taj način ogromne uštede državnom budžetu. Ovdje je tako generalno remontovana i nekadašnja mornarička barža za naftu PŠN-97, a koja je prenamijenjena u plovilo za sakupljanje i odvoz iz mora uklonjenih zagađujućih materija. Ovo plovilo kapaciteta 170 kubika dobilo je novo ime EKO-2 i postalo je sastavni dio civilno-vojnih efektiva za spriječavanje zagađenja i pružanje pomočći na moru, stacioniranih u Boki Kotorskoj, na Pristanu.
